Zašto je rat u Siriji sve gori, i zašto ne može doći do primirja?

4. Strah od poraza jača strašan status quo

Niko nije siguran kako će post-ratna Sirija izgledati, no svi involvirani akteri zamišljaju najgoru situaciju. Zbog toga dolazi do statusa quo u kojem su borci zabrinuti za očuvanje onoga što imaju umjesto da riskiraju u ostvarivanju širih ciljeva. “Važnije od pobjede jest zaustavljanje druge strane da pobjedi”, tvrdi profesor Fearon sa Stanforda.

Svaka strana sila shvaća da ne može pobijediti, ali ozbiljno strahuju da bi im pobjeda druge strane preteško pala. Saudijska Arabija i Iran, na primjer, vide Siriju kao svoje bojno polje u regionalnoj borbi za vlast, a gubitak bi mogao ugroziti njihove vlastite režime. Čak ako i sirijski rat bude dugoročno bolan za sve strane, garantirajući pritom rast ekstremizma i nestabilnosti, kratkoročan strah od poraza povući će svakoga prema ostvarivanju trajne bezizlazne situacije.

To se pogoršava tokom stvaranja dinamike labavih koalicija. Svaka strana ima nekoliko figura koje imaju različite prioritete. Oni se svi mogu složiti da im je jedina želja izbjeći poraz. “Rusija vjerojatno želi da Bashar al-Assad odstupi ili da barem napravi neke ustupke, no na to ga ne mogu prisliti, niti mogu napustiti Siriju, bez da ugroze svoje interese. Assad bi, u međuvremenu, mogao tražiti agresivniju intervenciju Rusije koja bi mu donijela pobjedu, a to je nešto što Rusija ne želi pružiti. Rezultat je sljedeći: Assad ostaje na mjestu, a Rusija intervenira toliko dugo da ga ostavi tamo gdje je”, piše NYT.