'Preboljeti razvod s osmijehom i dostojanstvom je jedno ali sama se boriti s dvoje djece je drugo'

Preboljeti razvod s osmijehom i dostojanstvom je jedno al sama se boriti s dvoje djece je drugo. Ipak ta ima duplo manje godina od mene i čeka bebu od njega iako ja znam da više nikad nikom neću moći roditi. Prošao je period žalovanja, borim se i ide nekako i sad tek priča kreće… Sama na ovom svijetu borim se kako znam i umijem i pojavljuje se neko. Poznajem ga od prije. Zna sve. Pruža ruku podrške, prijateljstva, uho u svako doba noći i dana. Nismo pričali o tome al jednog dana su se usne jednostavne spojile i znate za ono brrr buuummm. Ma daj mislim u sebi pa imamo 40 godina oboje (i on iza sebe ima gadan razvod) ovo je nemoguće. Ne, ne trebaju riječi dovoljan je pogled… Nisam tip žene koja voli vezice i avanturice nit sam ih ikad imala, želim samo njega sad kad smo se našli ALI.. Pošto se poznajemo od prije (prije naših razvoda unazad 3-4 godine) rekla sam da za ovo niko ne smije saznati dok ne vidimo kuda vodi… A vodi ljudi u nešto što nisam doživjela nit on nit ja.. I opet ono isto ALI.. Ako nam djeca saznaju upropastićemo odnos s njima, ako okolina sazna objesili bi nas na stub srama (jer smo nekad davno bili poznanici-varoš je to)… A tako bi željeli uzeti se za ruke i šetati i zaključati se u samo naš svijet, smješkati se suncu i svima, neka svako vidi da ipak imamo sreće i ljubav postoji i nakon kad te neko šutne. Ne mogu više ovako a drugačije ne može.. Boli…