Umrla Vojka Smiljanić-Đikić

Vojka Smiljanić-Đikić, pjesnik, prevodilac i urednik, umrla je jutros u Sarajevu nakon duge i teške bolesti. Ona je vodila malu redakciju koja je ostavila velikog traga u kulturnoj istoriji BiH prije rata. Kroz Treći program Radio Sarajeva prošla je i stasala skoro cijela relevantna kulturna elita tadašnje BiH.

Smiljanić-Đikić, koja je bila urednik časopisa "Sarajevske sveske", rođena je 29. septembra 1932. u Varcar Vakufu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobitnica je nagrade Udruženja prevodilaca BiH 1975.

Objavila je niz knjiga, među kojima su one iz domena poezije "Pjesme" (Svjetlost, Sarajevo 1966.), "Tkači vetrova" (Prva književna komuna, Mostar 1987.), "Pepelnica" (Zid, Sarajevo 1997.), "Druga zemlja" (Zid, Sarajevo 2000.) te "Prevođenje mora" (Naklada ZORO, Zagreb-Sarajevo 2004.).

Bavila se i prevođenjem, gdje je nizala mnoge naslove poput: "Antologija savremene alžirske poezije" (Svjetlost, Sarajevo 1975.), Jean-Jospeh Rabearivelo "Poems" (Presque – songes, Traduit de la nuit) Nouvelle edition 1960. Tananarive, ("Bijeli bik"), Marguerite Yourcenar, Alexis ou Le Traite du Vain Combat (Paris, Plon, 1952 - "Aleksis"), Marguerite Yourcenar, Les Songes et les Sorts (Paris, Grasset 1938), ("Snovi sudbine"), III program Radio-Sarajeva 1991., Mohammed Dib, Qui se souvienet de la mer (1960, "Ko se sjeća mora"), roman, biblioteka “Cijeli Svijet”, Sarajevo-Beograd, 1976, Myriam Ben, Sur le chemin de nos pas (Editions L Harmattan – Paris) Collection Ecritures arabes ("Na vlastitom tragu", pjesme), III Program Radio Sarajeva 1985., te Borut Kardelj, Lačne Zarje (Mladinska knjiga, Ljubljana, 1973.) ("Gladne zore, pjesme"), Prva književna komuna, Mostar, 1979.

(Fena)