'Mislila sam da je nebitno kako se ja osjećam, pričala sam kako sam super, pravila se da ne kontam šta se dešava...'

Mnogo mi je žao što sam otkako sam postala svjesna pravog života, a bilo je mnogo rano, sebe tjerala da krijem emocije kako ne bih rastužila roditelje i porodicu. Mislila sam da je nebitno kako se ja osjećam, pričala sam kako sam super, pravila se da ne kontam šta se dešava, sve to samo da bi imali jedan problem manje. Djetinjstvo izgubila, zatvorila se u sebe...do određene granice asocijalna postala, postala hendikepirana za pokazivanje bilo kakve emocije. Prilagođavala se svakoj situaciji i svim ljudima koji su mi bar malo simpatični. Smatrala cio život da je kompromis najbolja opcija za sve u životu. I čemu sve to? Ljudi i onako misle samo na sebe i svoje potrebe, a takvi, nažalost, najbolje prolaze.