Bezbog + Pingpong

Aktuelno
Bezbog + Pingpong
Kada idem u kino obično nemam neka velika očekivanja o filmu, obično je to josš jedan standardni film daleko od toga da bude poseban, ali je totalno druga situacija kada idem u Narodno pozorište. Tako predivan I impozantan interijer može biti jedino što će očuvati raspoloženje na visokom nivou poslije filma kao što je ovaj da sam gledala juče. Bugarski film Bezbog održao je atmosferu dosade I pospanosti među publikom tokom cijele projekcije, bez ikakvih iznenađenja koja su mogla doprinjeti poboljšanju atmosfere međe sve uzbuđene ljubitelje filma koji dolaze u Narodno pozorište vidjeti “ nov i svijež” film.

Kada idem u kino obično nemam neka velika očekivanja o filmu, obično je to josš jedan standardni film daleko od toga da bude poseban, ali je totalno druga situacija kada idem u Narodno pozorište. Tako predivan I impozantan interijer može biti jedino što će očuvati raspoloženje na visokom nivou poslije filma kao što je ovaj da  sam gledala juče. Bugarski film Bezbog održao je atmosferu dosade i pospanosti među publikom  tokom cijele projekcije, bez ikakvih iznenađenja koja su mogla doprinjeti poboljšanju atmosfere međe sve uzbuđene ljubitelje filma koji dolaze u Narodno pozorište vidjeti “ nov i svijež” film.

Bezbog je priča o djevojci, njegovateljici, koja obilazi stare i nemoćne u svom komšiluku. Ona je u vezi sa momkom koji je automehaničar, također nastanjen u ovom tužnom I sivom naselju. Zajedno vode jedan ilegalni posao pun tenzija i zbog kojeg rade mnoge loše stvari koje privlače negativnu energiju, posebno njoj, koja se stalno osječa kriuvom, nesretnom i praznom.

Film je fokusiran na nju, djevojku koja skoro nikada ne priča i koja ima očigledne psihičke i emocionalne probleme, tako da film obiluje scenama tišine, dosade i depresije. Moje društvo je podjelilo mišljenje da film prenosi na publiku loše osječaje zbog same spoznaje koliko je sva radnja moguća i realna. Filmski eksperti i studenti sa kojima sam razgovarala rekli su mi da itekako postoji publika za ovu vrstu filmova, onda ili sam ja veoma loš filmski kritičar ili se jednostavno o ukusima ne raspravlja.

Imali smo više sreće poslije filma kada smo otišli u Kino BOSNA na nastup Francusko-Kanadske grupe “Acoustic Ping Pong”. Jednostavno nevjerovatno!. Čula sam da su prijatelji Hektora i Merite o kojima sam ranije pisala i zaista to prijateljstvo mi ima smisla. “Acoustic Ping Pong” su počeli svirku sa Brazilskim melodijama, potom Francuske, iz regije   Quebeca, Meksika pa sve do Rumunskih melodija. Sa očiglednim visokim kvalitetom sviranja instrumenata, dobrom edukacijom I nevjerovatnim vještinama oni su kombinovali različite instrumente (bas saksafon, kontrabas, klarinet, harmonika, neke udaraljke i glasovna podloga) I uspjeli su publici približiti  razne različite muzičke stilove, melodije i tempa. Jako bitna stvar je to što su  publici pružili šarmantnu I karizmatičnu kombinaciju, slatku i agresivnu u isto vrijeme.

Iskreno vam preporučujem da prisustvujete njihovom koncertu ma Jahorini u subotu, podatke o eventu možete naći na njihovom FB fan pagu: Acoustic Ping Pong

Ne propustite