'Otac mi je prije dva mjeseca napadnut na ulici, usred bijela dana, opljačkan i smrtno povrijeđen'

Otac mi je prije dva mjeseca napadnut na ulici, u sred bijela dana, opljačkan i smrtno povrijeđen. 45 dana je bio u komi, svaki dan sam dolazila u posjetu, pričala mu, molila ga da se probudi, da se bori. Kad su ljekari digli ruke od njega, on je otvorio oči, čuo me je, stegao mi ruku. Moj borac kome su ostranili pola lobanje jer je bila smrskana se nije predao zbog mene, borio se, borili smo se zajedno. Počeo je i supice da jede. Preživio je dvije operacije mozga za tri dana, bakteriju bešike, zapetljanje crijeva, vodu na plućima, infekciju rane na glavi, samo da bi otvorio oči zbog mene i gledao me. Rekla sam mu: “Vidimo se sutra tata”. Da bi mi ujutro stigao telegram da je MOJ BORAC, MOJ HEROJ, MOJ OTAC POSLIJE 51 DANA BORBE PREMINUO. Nismo uspjeli da se izborimo do kraja, nismo uspjeli da pobijedimo, ali kad me neko pita ko je najveći borac koga znam sa ponosom izgovaram njegovo ime. Ime oca koji je sve pobijedio samo da bi otvorio oči i po posljednji put pogledao svoju kćerku!!!