Kako djeca rastu: Zašto kaže neću?

Ako vaše maleno stalno govori “neću”, ne znači da je neodgojeno, ono je samo u fazi odbijanja, negiranja. Postoji nekoliko takvih faza, a prva nastupa između 18. i 24. mjeseca.

U tom periodu dijete još nije vješto verbalnom izražavanju pa nema nepoželjnih riječi, ali ima mnogih neverbalnih oblika negativizma. Gleda vas u oči, dobro razumije sve što mu kažete, upija svaki pokret ili grimasu – ali ma šta vi radili ili govorili ono neće ni da jede, ni da spava, niti se kupati. Odbija i radnje koje mu obično prijaju.

Dečiji psihoanalitičari tvrde da kod djeteta starog 21 mjesec NE (neću, ne može) ima kratkoročno djelovanje. Dijete će bez obzira što govori NE, već nakon nekoliko minuta postupiti u smislu DA.

Iskustvo pokazuje da dječaci u ovom uzrastu češće sa NE odgovaraju svim ženama iz svog okruženja, dok djevojčice granicu strpljenja provjeravaju na tatama i ostalim muškarcima iz okoline.

Najlošije što možete učiniti je “nasjesti” na provokaciju: počnete vikati ili objašnjavati. A najgori izlaz iz ove situacije su igre kako biste namamili dijete da učini ono što hoćete. Dijete upravo to hoće, uvlači vas u svoju igru i dobiva novu zabavu.

Zato se ponašajte kao da je sve u redu. Ignorirajte odbijanje. Pokažite da ste čuli, klimnite glavom kao znak da ste razumjeli, ali sve radite kao da je dijete pristalo.

Između druge i treće godine dijete govori NE iz obijesti. Roditelji koji su uspjeli bezbolno  prevazići prvu fazu negativizma, imaju veće šanse i manje posla u vođenju bitke sa svakom sljedećom fazom negiranja.

VAŽNO

Mada su neke aktivnosti fleksibilne, kad su u pitanju ritam spavanja i jela ili vrijeme uzimanja lijeka – tu s djetetom ne može biti pogađanja i dogovaranja. Djetetu od prvog dana mora biti jasno da tu nema NE.