Virtualna stvarnost u londonskom Nacionalnom pozorištu

Virtualna stvarnost (VR) jedna je od najbrže rastućih industrija koju tehnološke, filmske, televizijske i kompanije koje razvijaju igre nastoje iskoristiti što je bolje moguće. Kao jedna od rijetkih pozorišnih kompanija, ovom se klubu pridružilo i londonsko Nacionalno pozorište, a pokretanjem studija u kojem eksperimentiraju s VR-om, nadaju se postati 'pionirom dramatičnog pripovijedanja'.

Iza pokretanja studija stoji Rufus Norris, VR entuzijast koji je na dužnost direktora pozorišta stupio prošle godine. Priču s virtualnom stvarnošću pokrenuo je nedugo nakon preuzimanja te ustanove, uz mjuzikl Damona Albarna 'wonder.land', naručio i izradu VR filma 'Fabulous wonder.land'.

Voditelj digitalnog razvoja Nacionalnog pozprišta Toby Coffey virtualnu stvarnost poredi sa zlatnom groznicom, no kako je objasnio u The Guardianu, oni se ne trude biti ni prvi, ni najveći, nego najbolji. 

Studio još nije otvoren za javnost, no svoja eksperimentiranja s virtualnom stvarnosti pokazali su odabranoj publici pa je tako ekipa i glumačka postava predstave 'The Plough and the Stars', revivala koji u kazalištu igra od prošlog mjeseca, imala priliku pogledati VR film 'Easter Rising'.

U ovom je studiju nastao i VR film 'Calais camp', premijerno prikazan u junu na Sheffield Doc / Festu. Gledatelji su noseći na glavama VR uređaje pratili priču o sudanskom izbjeglici Aamiru. Norris je prošloga Božića volontirao u kampu za izbjeglice Calais, kamo je već u januaru stigla ekipa snimatelja opremljena kamerama za snimanje 360° kako bi ilustrirala Aamirov put kretanja od Sudana, preko Calaisa do hostela u Glasgowu. Coffey ističe da nije riječ o dokumentarcu, nego o 'doslovnom pozorištu'.

Mahdi Yahya, osnivač tvrtke Room One koja je sudjelovala u proizvodnji filmova 'Fabulous wonder.land' i 'Home/Aamir', objasnio je The Guardianu u čemu je posebnost pristupa Nacionalnog pozorišta, u odnosu na druga pozprišta, u eksperimentiranju s VR-om.

"Većina kupaca zainteresirana je za stvaranje iskustva koja ostavljaju dojam poput 'baš je super koračati u ovom okruženju, no nitko ne stvara iskustva iza kojih se vrti neka priča ili poruka. A bit svega je spoznati kako kroz ovaj novi medij možemo pričati priče", kaže Yahya.

U kom smjeru ide pozorište s novom tehnologijom, kaže Coffey, budućnost će pokazati. 

"Hoće li u pozorištu  1.100 gledatelja sjediti s VR uređajem na glavama dva sata? Ne, jer to bi bilo VR kino, a ne kazalište. Ali u svrhu poboljšanja određene produkcije, gledatelji povremeno mogu na nekoliko minuta gledati kroz te uređaje i u kazalištu. To još moramo dokučiti i naučiti kako primjenjivati', kaže Coffey i kao problem ističe naučenost filmaša na neku vrstu zaključane perspektive i gubitak kontrolnih mehanizama zbog kojih se nerado upuštaju u rad s 360° i vrlo prostranom okolinom", zaključuje Coffey.

(Novi.ba)