Brutalno iskrena ispovijest: Zašto žene trpe nasilnike? Ja ću vam reći!

Svoju priču o vezi s nasilnim muškarcem koji je prijetio da će je ubiti ako ga ostavi i koji je probio vrata njenom glavom ova žena objavila je anonimno.
  

Bila je svjesna svega, ali nije mogla da ode. Otkrila je zašto je toliko dugo ostajala sa nasilnikom i šta ju je konačno nagnalo da potraži bolji život za sebe.

Njenu ispovijest prenosimo u cjelosti:

"Prije pet godina, pomislila sam: Ništa nije bacio na mene već neko vrijeme. Pokušavala sam samu sebe da uvjerim da moj brak ide na bolje. To je najbolje što sam mogla misliti tada i nešto najtužnije kad se toga sjetim sada. Kad ste u vezi s nasilnim partnerom, kao što sam ja bila, postanete stvarno dobri u pronalaženju pozitivnih stvari. Znam da to zvuči smiješno, ali istina je. Uvjerite sebe da vas je udario samo u stomak, a ne u lice i da sigurno nije tako jako ljut. Ili kad vas izbaci iz kuće po snegu bez cipela, pomisliš dobro je, mogao je da me izbaci i polugolu. Tako sam ja razmišljala.

Neću vam ovdje govoriti kako sam otišla iz te veze, već zašto sam ostala. Zašto bi iko ostao? Pišem ovo anonimno ne zato što me je sramota već zato što me moj bivši muž često gugla. On sada živi s drugom ženom i ne želim da zato što je ljut na mene istrese na njoj. Ne znam je i nadam se da je drugačiji s njom. Nadam se da je svu mržnju istresao na meni i da je sva ljubaznost ostala njoj. Takođe znam da to nije stvarnost. Čovjek koji je jednom probio vrata mojom glavom nije se pretvorio u mirnog muškarca, ali još se nadam da nisam u pravu.

Želim da budem brutalno iskrena. Moj bivši muž misli da je divna osoba. Misli da je ljubazan, pametan i zabavan. Punih 11 godina i ja sam pokušavala da sebe uvjerim u to. Kad sam bila u šestom mjesecu trudnoće s prvim djetetom imala sam jake bolove i rekla sam mu da me je strah. Odbio je da me odvede u bolnicu jer on to nije osjećao tako.

Pošto je potrošio sav naš novac i ja nisam mogla da vozim, počela sam da hodam pet kilometara do najbliže bolnice. Nisam zvala nikog od porodice ili prijatelja jer nisam željela da ga gledaju poprijeko. Prije nego sam otišla rekao mi je: Ti misliš da se ti bojiš? Ja sam uplašeniji jer ti moram vjerovati da nećeš sj..... to dijete kao što sve drugo sj..... Naša beba umrla je brzo nakon porođaja.

Ponovo, on misli da je on dobar tip. Godinama poslije shvatila sam koliko je to bilo loše, ali u tom trenutku sam mislila da je to i dobro. Mnogo sam griješila i ionako sam bila zabrinuta kakva ću biti majka. Takođe, mnogo sam se brinula zbog njegovih briga i strahova. Ljudi koji su tužni i jadni žele i druge da povuku sa sobom. Bio je toliko loš prema drugima, ali ja sam se očajno držala činjenice da sam ja drugačija.

Uvjerila sam se da je drugačiji sa mnom. Duboko u sebi znala sam da su stvari koje je govorio pogrešne, ali osjećala sam se lično odgovornom za njegovu sreću. Imao je grozno djetinjstvo i konstantno me je podsjećao na to da sam ja jedino što ima. Ako ja odem, njegov život će biti uništen. Ko želi da uništti nekome život? Pa sam ostala.

Znala sam da je moj bivši zaljubljen u drugu ženu. Znao je da kaže njeno ime u snu. Rekao bi mi da mu je ona sada mnogo važnija. Čak je promijenio i svoj plan osiguranja kako bi joj ostavio veliki procenat novca. Protestvovala sam i govorila da bi bilo smislenije da veći dio ostavi djetetu i meni. Prozvao bi me gramzivom kučkom. Rekao mi je da sam nezahvalna i da moram da riješim svoje probleme s ljubomorom.

Nekoliko mjeseci pošto smo se vjenčali, povukao me je u stranu i rekao kako su svi na vjenčanju pitali kako to da je oženio mene, a ne nju, koju je zaista želio da oženi. Kako bi trebalo odgovoriti na to? Možda nisam imala njegovu ljubav, ali imala sam ga fizički. Bio je sa mnom. Osim kad je bio s drugom ženom, naravno.

Iako sam mrzila svoj život, nisam mogla da zamislim da otvoreno priznam da me moj muž zapravo nikad nije volio. Pogotovo ne jer su svi naši prijatelji bili u srećnim brakovima. Pa sam ostala.

Evo jednog velikog priznanja. Ostala sam 11 godina s čovjekom koji je razbio vrata mojom glavom jer sam se bojala alternative. Ja znam kako tuga izleda. Znam šta znači bojati se i znam kako biti s čovjekom kao što je on. Jad, znam. Sreća me užasno plašila. Bila sam prestravljena.

Bila sam depresivna i suicidalna zbog života kojim sam živjela, ali to mi je bilo poznato. Neki drugi život, tamo negdje, sama, bio mi je nepoznat. Sve se svelo na to da nisam bila spremna da preduzmem korak naprijed. Kada dotaknete dno, nemoguće je ne razmišljati da će vam se to ponovo dogoditi. Naposlijetku, zašto bi iko rekao tako ružne stvari ako nisu bile istina?

Da, u mojoj glavi, ja sam fantazirala o odlasku. Sanjala sam da ću ga uhvatiti kako me vara da mogu da kažem: To je to, gotovo je! i pobjegnem. Bez obzira na to što mi je sve uradio, bojala sam se da ga povrijedim.

Za mene je veza konstantno biranje druge osobe. Ako neko flertuje s tobom, ne odeš kući s njim jer si odlučio da ostaneš vijeran svom partneru. Ako želiš da potrošiš novac na auto koji ti ne treba, nećeš, jer znate da morate da platite kiriju. Uvijek pravite izbor koji je bolji za vas kao par.

Problem je bio što on nikad nije birao mene. Mislila sam ako se potrudim više, to će se uravnotežiti. Ako ga volim više, to će se iskupiti za činjenicu da on mene ne voli dovoljno. Pa sam ostala.

Spomenula sam da je on sad moj bivši muž. Što me nagnalo da konačno odem? To nije bila činjenica da me je ostavio bez para. Nije bilo njegovo varanje i nestanak na nekoliko dana. I nisu umne igrice koje je igrao sa mnom bez ikakvog razloga.

Jednog dana sam odlučila da vrijedim više. Znam da je ovo dio gdje bi trebalo da kažem nešto o velikom bijegu, ali istina je ta da sam po prvi put u ne znam koliko godina izabrala sebe.

Znate šta je on rekao? Njegov odgovor je bio: Koga briga? Počeli su mjeseci njegovog iseljavanja, mržnje pa njegovog vraćanja nazad kad bih ja otišla na vikend, njegovih odluka da mi nismo razdvojeni, njegovog laganja ljudima da sam trudna. Ja sam se koncentrisala samo na jedno - da vrijedim više. Ne nekome drugom, nego sebi.

Poenta ovog mog članka nije koliko je grozan moj život bio 11 godina, jer nisam ni zagrebala ispod površine koliko je grozan bio. On je o pristupu ljudima koji i dalje ostaju s nasilnim partnerima. Apsolutno ne mislim da bi trebalo da ih podržavate da ostanu, ali podstičem vas da budete uvijek tu da ih slušate.

Moj problem su komentari, jer kad god čitate članak na tu temu ispod ćete uvijek pročitati kako drugi komentarišu da oni to nikad ne bi sebi dopustili i da je ta osoba trebalo da uradi ovo ili ono. Kada sam to čitala dok sam bila u vezi s njim, sve što sam pročitala od toga bilo je da sam ja bespomoćna. Razmišljala sam da ako su to mogli reći toj osobi, rekli bi to i meni.

Ljudi koji žive u nasilnim vezama znaju šta moraju da urade i i znaju šta mislite o njima. Zbog toga im je još gore. Ti ljudi imaju svoje razloge i svi su drugačiji. Ono što je isto jeste da svako od njih to mora da shvati sam, u svom vremenu i da ti razlozi nisu vrijedni odustajanja od sebe. Njihovi razlozi mogu da budu bezveze, ali oni sami to moraju da shvate.

Tokom našeg braka, moj bivši muž rekao mi je da će se ubiti ako ga ostavim. Preko toga ne prelazite shvatanjem koliko se bojite, jer vjerujte mi, ja sam bila prestravljena. Preko toga pređete kad shvatite da vrijedite više i onda se držite te misli kao da vam život zavisi od toga.

Zato, sljedeći put kad osjetite potrebu da kažete "Zašto si pobogu ostala?" zastanite i podsjetite se da su njihovi razlozi njima vrlo stvarni. Ne osuđujte ih zbog toga. Oni su to već dovoljno učinili sami sebi. Ohrabrite snagu u njima", završila je žena.

(Novi.ba/24sata.hr)