Širom svijeta 21 milion ljudi žrtve su prisilnog rada, a oko 70 posto žrtava trgovine ljudima čine žene i djeca

Pretpostavlja se da je širom svijeta 21 milion ljudi žrtva prisilnog rada, a da se s opasnošću zvanom krijumčarenje ljudima najviše suočavaju azilanti i miganti. S ciljem podizanja svijesti o situaciji žrtava trgovine ljudima i zaštite njihovih prava, Ujedinjeni narodi (UN) su 2013. godine 30. juli proglasili Svjetskim danom borbe protiv trgovine ljudima.

U izvještaju Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda (UNHCR) objavljenom prošlog mjeseca navedeno je da na svijetu, među 7,4 milijarde stanovnika, sve je više onih koji su zbog rata i nasilja primorani promijeniti mjesto boravka. Na svijetu svaka 113. osoba ima status azilanta, prognanog, ili izbjeglice.

Pretpostavlja se da na svijetu postoji deset miliona ljudi koji su ostali bez domovine, a da trećinu tog broja čine djeca. Prema podacima UN-a iz 2011. godine, oko 70 posto žrtava trgovine ljudima čine žene i djeca. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a prošlog mjeseca je objavilo izvještaj o trgovini ljudima, u kojem se navodi da u mnogim zemljama žive ljudi bez dokumenata, obrazovanja i ekonomskih prilika, zbog čega poslodavci imaju mogućnost na radnu eksploataciju i druge oblike eksploatacije.
Ipak, žrtve trgovine ljudima nisu samo izbjelice ni azilanti. Već i oni koji su državljani određene zemlje, uključujući i djecu mogu biti dio trgovine ljudima i biti podvrgnuti seksualnoj, radnoj i drugim oblicima eksploatacije.

U izvještaju se navodi da su stanice na ruti ka Evropi Turska, Libija i Maroko, dok se među evropskim zemljama nalaze Hrvatska, Estonija i Poljska.
Prema tome, oni koji s juga i istoka Azije, kao i središnjeg dijela Afrike krenu na put, na putu u bogate zemlje Bliskog Istoka, Zapadne Evrope i Sjeverne Amerike mogli bi pasti u ruke trgovaca ljudima.

Posebno “plodne” zemlje za trgovinu ljudima su Butan, Bruneji, Republika Kongo, Fidži, Iran, Japan, Bangladeš, Maldivi, Maršalova otočja, Nepal, Pakistan, Palau, Papua Nova Gvineja, Somalija, Južni sudan, Tongo, Uganda i Jemen.

U izvještaju Turska je opisana kao “tranzitna zemlja i zemlja krajneg odredišta”. U Turskoj žrtve trgovine ljudima potiču uglavnom iz središnje i južne Azije, istočne Evrope, Uzbekistana, Kirgizistana, Sirije, Maroka, Gruzije, Ukrajine, Azerbejdžana, Afganistana, Iraka i Irana. Pored toga i Turkinje se suočavanju s opasnošću da bi mogle biti žrtve seksualne eksploatacije, a Sirijke bi mogle biti iskorištene kao posluga i prisiljene na brak za novac.

Prema infografici koju je u januaru objavilo Ministarstvo odbrane SAD-a svake godine na seksualnoj eksploataciji zaradi se 99 milijardi dolara, a od radne eksploatacije 51 milijarda dolara. Oko 20 posto žrtava trgovine ljudima su djeca, istaknuto je na infografici.

Predstavnik Svjetske organizacije za migracije (IOM) Lado Gvilava za agenciju Anadolija je rekao kako je trgovina ljudima moderni oblik ropstva i da je to nešto što tiče svake zemlje.
On je rekao trgovina ljudima nije samo međunarodni problem već je istovremeno i nacionalni problem za mnoge zemlje.
- Zbog toga što se mnogo ne razmišlja trgovini ljudima unutar zemlje, teško je dati broj žrtava na globalnom nivou - istakao je Gvilava.

izvor: fena