ŽIVOT: Kad se stvari se ne odvijaju onako kako ja želim

Praktična žena
ŽIVOT: Kad se stvari se ne odvijaju onako kako ja želim
Pomislite li ponekad kako bi bilo dobro kad bi se sve stvari u vašem životu odvijale baš onako kako želite? Možda bi to bilo divno. Ali, kao što svatko od nas iz iskustva zna – to je češće izuzetak nego pravilo.

Pomislite li ponekad kako bi bilo dobro kad bi se sve stvari u vašem životu odvijale baš onako kako želite? Možda bi to bilo divno. Ali, kao što svatko od nas iz iskustva zna – to je češće izuzetak nego pravilo.

Većina nas se kad tad pomiri s činjenicom da se stvari baš ne odvijaju po našim željama. Neki se, međutim, nikada s time ne mire! Oni stalno žive u uvjerenju da bi se stvari trebale odvijati upravo onako kako oni žele i da je prava tragedija kada to nije tako. Pritom se to ne odnosi samo na velike i značajne stvari u njihovu životu, nego i na obične, svakodnevne sitnice. Slušajući ih, ponekad možemo dobiti dojam da im se dogodilo nešto prestrašno, katastrofalno, da bismo na kraju doznali da se “katastrofa” sastoji u tome da nisu dobili ulaznicu za željenu kino predstavu, da u restoranu nije bilo jela koje su htjeli naručiti – a još im je i tramvaj pobjegao!

U čemu je iracionalnost ovakvog uvjerenja? (Ne računajući pritom činjenicu da je tramvaja premalo i da im je vozni red nikakav.)

Nema nikakvog razloga da stvari budu različite od onog kakve trenutno jesu! Zašto bi bile? Zato što mi to želimo? Pa gdje je zapisano da upravo mi moramo dobiti ono što želimo? I da se svemir mora okretati u skladu s našim željama? (Neće? Zaustavite Zemlju. Izlazim.)

Uzrujavanje zbog toga što nešto nije onako kako smo planirali, obično, ne pomaže. Stvari su takve kakve jesu uzrujavali se mi zbog toga ili ne. Čak, štoviše, uzrujavanje najčešće samo pogoršava situaciju.

Što učiniti?

Podsjetite se, ako treba i svaki dan, da život bez problema i frustracija jednostavno ne postoji. Očekivati tako nešto, prilično je djetinjasto. Kad se stvari ne odvijaju  kako želimo, to postaje prava katastrofa – jedino ako je mi sami proglasimo katastrofom. Razumni ljudi ne pretjeruju u naglašavanju negativnih strana loših događaja. Razmislite, je li situacija zaista tako loša ili možda pretjerujete! Možda vam može pomoći pitanje Hoće li me ovo ubiti?  Naravno da neće. (Osim ako ste si pitanje odlučili postaviti nakon što ste se posadili pred jureći kamion.) Vjerojatno je neugodno i frustrirajuće to što vam se događa, ali  ćete sve (osim kamiona) sigurno preživjeti. Čak ćete  nešto usput i naučiti tj. ojačati. Dakle, spustite se na zemlju i prestanite pretjerivati.

Ako zaista ne možete učiniti ništa da situaciju izmijenite, najpametnije je da se s njom pomirite i dostojanstveno je prihvatite. Bez puno gorčine i očaja.
Kad primijetite da ste se počeli uzrujavati zbog toga što se stvari ne odvijaju po vašim željama, možda će vam pomoći ako sebi postavite sljedeća pitanja:

Što je najgore što mi se može dogoditi ako ne dobijem ono što mislim da moram dobiti?
Što je najgore što mi se može dogoditi ako dobijem ono što mislim da ne bih trebao?
Koje dobre stvari se mogu dogoditi ako ne dobijem ono što mislim da moram dobiti?
Koje dobre stvari se mogu dogoditi ako dobijem ono što mislim da nikako ne trebam  dobiti?
Možda će vam odgovori na ova pitanja pomoći da shvatite da vam katastrofa nije blizu i da nije baš tako katastrofalna!
Iz knjige: Kako postati i ostati (ne)sretan
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

(she.hr)

Ne propustite