Ko je stvarno bogat, a ko siromašan: Zbog ovog djeteta ćete propasti u zemlju od stida!

Dobre priče
Ko je stvarno bogat, a ko siromašan: Zbog ovog djeteta ćete propasti u zemlju od stida!
Mudrost koju treba da zapamtite zauvijek

Da li ste primjetili da u posljednje ljudi samo trče za novcem, kako bi kupili sve što imaju i drugi, pa čak i više. Kao da je najvažnije imati sve isto što i prijatelj, komšija, poznanik...

Zbog toga je uvijek osvježavajuće dobiti alternativnu perspektivu o tome šta je stvarno bitno u životu. Kada je u pitanju dijeljenje mudrosti koja zagrije srce, postoje dva tipa ljudi koji su posebno dobri u tome. Jedni su stariji ljudi koji su prošli kroz dosta toga u životu, a drugi nevina djeca, koja sve vide čisto.

Naišli smo na staru popularnu priču za koju niko ne zna ko ju je napisao, ali koja već godinama kruži okolo, i koja pokazuje kako dobro oči djeteta vide svet oko sebe.

"Jednoga dana bogati otac je poveo svog sina na put samo kako bi mu pokazao kako je to biti siromašan. Proveli su nekoliko dana i noći na farmi porodice koju su smatrali jako siromašnom. Nakon što su se vratili, otac je pitao sina kako mu se svidjelo putovanje.

"Bilo je sjajno tata", odgovorio je sin.

"Jesi li vidio koliko ljudi mogu da budu siromašni?", upitao je otac.

"O, da", odgovorio je sin.

"I šta si onda naučio na ovom putovanju?"

"Vidio sam kako mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri", odgovorio je dječak na iznenađenje oca, pa dodao:

"Mi imamo bazen koji je do sredine dvorišta, a oni imaju potok kojem nema kraja. Mi u našem vrtu imamo svetiljke iz uvoza, a oni noću imaju zvijezde. Mi imamo mali komad zemlje na kojem živimo, a oni imaju polja koja izlaze iz vidokruga. Mi imamo sluge koji nas služe, ali oni služe druge. Mi kupujemo hranu, a oni uzgajaju svoju. Mi imamo zidove koji nas štite, a njih štite njihovi prijatelji."

Dječakov otac ostao je bez teksta. A zatim je sin zaključio:

"Putovanje mi je pokazalo koliko smo stvarno siromašni."

Previše često zaboravimo ono što imamo i koncentrišemo se na ono što nemamo. Ono što je jednoj osobi bezvrijedan predmet, za drugu je nešto skupocijeno. Sve se zapravo temelji na perspektivi. A ponekad nam je potrebna perspektiva djeteta kako bi nas podsjetila šta je zaista važno.

Da li se slažete sa ovim pametnim dječakom i njegovim viđenjem svijeta?

Ne propustite