Psihologija prvog utiska: Važnije je ono što se desi na kraju
Zašto većina filmova ima sretan kraj
„Kada se prisjećamo koncerata, odmora, sastanaka – ne prisjećamo se uspomena iz minuta u minut, kao što ide film. Mi više pričamo priču o tome šta se desilo. I te priče imaju svoju logiku u kojoj redoslijed događaja pravi razliku,“ kaže Tim Harford, na svom blogu „The Undercover Economist“.
Koristeći kako lične primjere, tako i istraživanja ekonomiste, dobitnika Nobelove nagrade Daniela Kahnemanna, Harford je objasnio psihološki fenomen koji naziva pravilom „vrhunac kraja“. Smatra da našim uspomenama događaja vladaju najintenzivniji momenti tog iskustva i kraj. Tako ćemo, na primjer, pamtiti u jednosatnom koncertu violine kada violinista pogriješi ton ili zaškripi na kraju, prije nego ako to uradi negdje na početku.
Istraživači kažu da će ljudi prije izabrati duže neugodno iskustvo sa sretnim krajem nego kraće neugodno iskustvo koje nema sretan kraj. (Na primjer, prije će izabrati kupanje u hladnoj vodi 90 sekundi ali sa zagrijavanjem na kraju, nego samo kupanje u hladnoj vodi 60 sekundi).