'Oboje smo sretni, presretni porodični ljudi, ali ipak...'

Uvijek kad čujem stihove "Oženit ćeš se ti i udat ću se ja, al' plakaćemo znam, kad god se sretnemo jer imali smo svi 18 godina, i nismo znali tad koliko možemo" ne mogu čak ni da je pjevam... Zastane nešto u grlu, suza sama krene, jer iako smo oboje sretni, presretni porodični ljudi, posljednji put kada smo se sreli smijali smo se ovoj pjesmi, također uz suze...