"Slušaj, da ti Pjevač nešto kaže..."
Davorin Popović rođen je 23. rujna 1946. godine u Sarajevu. Odmilja su ga zvali Dačo, a u raji je bio poznat i kao Pimpek. Takav nadimak dobio je u djetinjstvu zbog male izrasline pored lijevog uha i tako je istalo godina poslije.
Sam sebe zvao je - Pjevač, a svoje priče započinjao je riječima: "Slušaj, da ti pjevač nešto kaže...".
Studirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od rane mladosti bavio se rukometom i košarkom. U košarci je bio jedan od najtalentovanijih bekova u to doba u Sarajevu. Bio je kapiten KK Mlade Bosne, koji je kasnije preimenovan u KK Željezničar. Kao standardni prvotimac odigrao je preko 500 utakmica. Sportom se aktivno prestao baviti 1968. godine.
Muzičku karijeru započeo je u grupi Lutalice, a Indexima se pridružio krajem 1964. godine i do kraja ostaje njen zaštitni znak.
Kao vokalni solista, ali opet uz podršku matične grupe, objavio je tri albuma – “Svaka je ljubav ista (osim one prave)” (1975.), “S tobom dijelim sve” (1984.) i album istog naziva ali s drugim pjesmama 1995. godine. Pjevao je pjesmu “Žute dunje” za soundtrack filma “Kuduz”, a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine. Osamdesetih godina veoma često je nastupao s Mostarskim kišama, dječjom vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić. Za svoje zasluge kao vrsni muzičar, dobio je i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, a pod njegovim imenom u Sarajevu se održava i memorijalni turnir za košarkašice.
U gradu na Miljacki je bio omiljen kao malo tko. Njegov veliki prijatelj Kemal Monteno svojevremeno je ispričao anegdotu koja ocrtava djelić Pjevačevevog karaktera: "Negdje u ratnim godinama, kad se u emigraciji 'širila istina o Bosni', zaglavili mi nakon nekog festivala. Ostalo se, popilo se, ujutro nikakvi u onim hotelskim sobama, kad čujem Davora koji stoji pred ogledalom i govori: 'Slušaj, Pjevač, da ti ja nešto kažem. Ne može ovo 'vako, ti si ozbiljan čovjek, da zaglavljuješ do nekih doba. Vidi ti očiju! Imaš li ti ikakvog karaktera?' Tu shvatim da Davorin ruži samog sebe i ne suspregnem smijeh. On me čuje i kaže: 'Šta se ti smiješ, ti da si pametan, i ti bi ovako utjec'o na sebe'."
Drugu crticu o Pjevaču, pripovijedio je njegov prijatelj iz Indexa Fadil Redžić: "Ratna je 1995, a mi putujemo na Evroviziju. Nakon Ljubljane, gdje smo završili snimanja i miksove, idemo za Zagreb, odakle treba da letimo za London, a zatim Dublin. Na pasoškoj kontroli na zagrebačkom aerodromu obojica smo, što bi rekli Dalmatinci, veseli. Rekao bih, on malo više nego ja. I, Dačo nadobudnoj policajki koja provjerava dokumente pruža bosanski pasoš. Ona, kao što je do tada bila praksa, razvlači proceduru i pravi se pametna, kao: 'Ko smo mi sa bosanskim pasošima da putujemo po svijetu. Mene već počinje hvatati nervoza jer se bojim da ćemo zakasniti na avion i šapćem Dači da joj pokaže hrvatsku putovnicu pa da nas budala pusti na miru. On me gura, neće da ona čuje da ima putovnicu. Inadžija ne odustane i na kraju nas policajka pušta da prođemo. Meni srce ogromno. Ponosan na njega, ponosan na sebe što imam takvog druga."
Beogradski novinar Petar Luković, napisao je svojevremeno zgodu koju je doživio na koncertu Indexa u Londonu. Muzikom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja, koja je na koncertu stajala do Lukovića, okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu: "Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa!" Luković joj je odgovorio: "Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Beatlesa". „Pero s onog sveta" nije lagao. Indexi su u Sarajevu bili veći od Beatlesa, a Pjevač je bio veći od Lennona. Dan prije nego će u njegovom rodnom gradu početi rat, Pimpeku i Safetu Sušiću javio se zloglasni Arkan i rekao im: "Bježite iz Sarajeva!". Davorin će o tome poslije reći: "Ja sam ostao. Pa gdje ću bježat? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?"
I tako se i za vrijeme agresije na našu zemlju znalo ko je Pjevač. Za razliku od mnogih Sarajlija, Pjevač nije zamjerio onima koji su u najtežim trenucima napustili grad. O tome je govorio: "Kad pukne, neko reaguje tako što se onesvijesti, a neko ne. To je sve individualno. Ne trebate ljude optuživat. Oni su jedan veliki kulturni potencijal. Glupo je sad ih tjerati. Treba gledat kako ih vratit u Sarajevo."
Davorin Popović bio je muzičar, čije je stvaralaštvo ostavilo neizbrisiv trag na mnoge generacije bivše Jugoslavije, ostao je veliki i onda kada veliki pjevači nisu bili nikome potrebni i kada za njih niko nije mario. Davorin i Indeksi ostali su jedan od najuticajnijih rok bendova bivše Jugoslavije, a uspomena na njih sačuvana je kroz nagradu „Davorin“. Ova nagrada dodjeljuje se najkvalitetnijim muzičkim sastavima u BiH kako bi se Davorinovov glas i legendarna muzika Indexa zauvijek sačuvala kao simbol jednog vremena. Njegov duh kroz njegove pjesme i danas živi u gradu na Miljacki.
U nastavku pogledajte intervju s Davorinom Popovićem iz 1996. godine.