Vapaj za pomoć: Noćno mokrenje djece

Djeca se najčešće, neovisno o toga kako su njegovana, osjećaju zapostavljenim i nedovoljno voljenim. Noćnim mokrenjem po cijenu da se i sama zbog onog što nenamjerno čine osjećaju poniženim, osramoćenim, izlažući se opasnosti da budu kažnjena, pozivaju roditelje da im posvete više pažnje i ljubavi. Noćnim mokrenjem u posteljinu djeca nesvjesno roditeljima šalju apel, vapaj za pomoć tražeći od njih da poprave porodičnu atmosferu.

Roditelji su često preokupirani radom ili nekim ličnim problemima i negdje duboko krijući i od samih sebe, osjećaju  da ne razumiju ili ipak zanemaruju dijete. A dijete se nije usuđivalo otvoreno suprostaviti roditelju od kojeg zavisi i reagovalo je mokrenjem. Roditelji koji se kvalitetno druže sa svojom djecom ostvaruju osnovni preduslov da ih bolje upoznaju i razumiju. Tek su tada u prilici da na adekvatan način, shodno potrebama, s ljubavlju i pažnjom učestvuju u zdravom formiranju njegove ličnosti.

Nevoljnim noćnim mokrenjem kao izrazom psihičkog poremećaja smatra se da reaguje ono dijete koje to čini nakon što je navršilo četvrtu godinu života. Nakon dosezanja ovog starosnog doba povremena pojava mokrenja u posteljinu ne smatra se psihičkim poremećajem.