Zašto ste korištenjem Facebooka sklopili "ugovor sa đavolom"
Korisnici Facebooka morat će staviti na raspolaganje još više ličnih podataka. To se može prihvatiti ili prestati koristiti ta mrežu. Sve je jasnije da je korištenje Facebooka „ugovor sa đavolom“, smatra Matthias von Hein.
„Ti nisi korisnik internet-koncerna, ti si njihov proizvod“. Tako je stvar, i to dobro, opisao pionir interneta Jaron Lanier. Tu ključnu poruku šalje i naslovna strana njegove knjige „Kome pripada budućnost?“ (Who Owns the Future?) U toj knjizi Lanier, prošlogodišnji dobitnik Mirovne nagrade njemačkih knjižara, analizira aktuelne trendove u internet-ekonomiji. Rezultat je sljedeći: trend se razvija u stilu „Big Data“, u smjeru potpune kontrole i daljeg komercijalnog eksploatisanja. Facebook taj trend dodatno pojačava svojim novim uslovima korištenja.
Kad smo kod budućnosti: očekivanjima od budućnosti trguje se na finansijskim tržištima, a ona vrijednost Facebooka procjenjuju na gotovo 200 milijardi dolara, 65 odsto više nego prije godinu dana. Na berzi su očigledno čvrsto uvjereni da će Facebook vladati velikim dijelom budućnosti. To im se ne može zamjeriti, jer Facebook je prošle godine ostvario dobitak od oko tri milijarde američkih dolara zahvaljujući reklamama – personalizovanim reklamama, usmjerenim tačno prema određenim klijentima, a sve prema podacima o osobinama korisnika dobijenim preko algoritama Facebooka. Ti podaci jesu tajna, ali mnogo toga se može zaključiti već samo na osnovu onoga na šta korisnici Facebooka „lajkuju“, pokazalo je ovog januara objavljeno istraživanje naučnika sa univerziteta Stanford i Cambridge.
Američko-britanski tim razvio je algoritam prema kojem se, nakon analize 100 do 150 klikova na dugme „lajk“ (Sviđa mi se), dolazi do pouzdanijih informacija o karakteru nekog čovjeka, nego što ih ima njegov bračni partner. Pri tom nas Facebook ne poznaje samo po klikovima na „lajk“. Mi na svoj profil stavljamo informacije, fotografije, šaljemo poruke, pišemo o svojim strastima i interesovanjima. Gotovo 900 miliona korisnika svakodnevno se brine za to da im profili budu stalno aktuelni, a oko milijardu i 400 miliona ljudi je najmanje jedanput mjesečno na toj društvenoj mreži. Ali Facebookovu pohlepu za informacijama ne može zadovoljiti čak ni ta, prilično velika količina ličnih informacija. Ta društvena mreža sada uvodi nove Uslove korištenja. Najvažnija novina jeste to da Facebook želi znati šta korisnici interneta rade i kad nisu na Facebooku. I Facebook želi znati gdje se mi zaista nalazimo u realnom životu – jer četvrtina korisnika odlazi na tu mrežu uz pomoć "pametnih telefona“. A što bi imalo veće izglede na uspjeh nego da nas obasipaju reklamama firmi koje su baš u našoj blizini?
Novim pravilima Facebooka pozabavio se čak i njemački parlament, Bundestag. U Odboru za zakonodavstvo, poslanici i komesari za zaštitu ličnih podataka kritikovali su Facebook zbog njegovog načina korištenja podataka korisnika. Ali, Facebook je i ranije pokazivao da je debelokožac kada je riječ o sličnim kritikama – uostalom, on nije ništa drugačiji od Googlea i sličnih. Internet giganti navikli su da sami određuju pravila u digitalnom svijetu. Nacionalna zakonodavstva ih ne interesuju. Korisniku se, istina, uvijek obraćaju drugarski, na „ti“, ali ga za saglasnost ne pitaju. Jedina alternativa jeste: prestati koristiti te usluge. Što je duže neko bio na nekoj društvenoj mreži, što je više fotografija postavio, što više kontakata tamo ima i njeguje, to će teže biti napustiti mrežu. Isto kao što je zavisniku od droge teško otići od onog ko ga drogom snabdjeva. Pa na šta onda čovjek da pomisli kad se „drugarski“ stavi pred dilemu u stilu: „jedi ili umri?“ Pa na „Velikog brata“.