Bilo nas je 4 djece, tri brata i jedina ja djevojčica

Bilo nas je 4 djece, tri brata i jedina ja djevojčica. Iako ih mnogo volim uvijek sam odvajala jednog od njih. Moj stariji brat, idol, zaštitnik, svađali smo se dnevno bar jedanput i poslije minut se mirili. Ne znam kako bih opisala moju ljubav prema njemu. Sada smo odsrasli, "veliki ljudi" kako bi se reklo, prije godinu dana sam ostala trudna i niko od mog brata i supruga nije mogao biti srećniji. I jednu noć, u 2:10 telefon me je probudio, iz bolnice su zvali, rekli su mi da je stariji brat poginuo. Od šoka koji sam doživjela pukao mi je vodenjak. U sedmom mjesecu trudnoće počela sam da se porađam, hvala Bogu na vrijeme sam stigla do bolnice i sve se donekle završilo kako treba. Onda je beba imala problema sa disanjem i poslije 3 dana konstantnih intervencija ljekara moj mali dečak je preživio. Taj dan mi je bio, pa ne znam ni kako bih ga nazvala. Dobila sam sina, a izgubila brata. Moj mali dječak se zove Vukašin, kao njegov ujak kojeg nikada neće upoznati. Žao mi je što moj sin nikada neće upoznati takvog heroja.