''U životu sam želio samo jedno''

U životu sam želio samo jedno, da imam sretnu porodicu, ali mi se želja nije nikad ostvarila. Kad sam imao 21 godinu, u saobraćajnoj nesreći sam izgubio roditelje. Prvih dana sam sate i sate provodio u njihovoj sobi. Osjećao sam se sigurno u toj sobi prepunoj uspomena. Onda sam ponovo počeo da živim, jer je njihova želja bila da nastavim sa životom i ostvarim svoje snove. Upoznao sam i jednu djevojku. Već tad sam znao da je ona ta. Mjesec dana prije vjenčanja je imala nesreću. Nakon 10 dana duboke kome je otišla. Svaki dan sam na groblju. Osjećam se kao da pripadam tu. Kuća me podsjeća na roditelje, stan (u kojem smo zajedno živjeli) na nju. Pitam se šta sam to toliko pogriješio u prošlosti da sam ovoliko kažnjen?