Ima zemlje za starce: Mladi masovno napuštaju BiH, a posljedice su...

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH,  Bosnu i Hercegovinu je samo prošle godine napustilo oko 80.000 ljudi.Podatak je to koji više nikoga ne iznenađuje. Jedino što može da iznenadi je da broj nije i veći, a prema riječima Mirhunise Zukić, predsjednice UZOPI BiH, ne može se reći da je to 80 hiljada stanovnika, zbog nemogućnosti evidencije onih koji su ilegalno napustili zemlju i na taj način nisu evidentirani. BiH je odavno postala zemlja iz koje njeni građani, a pogotovo mladi, gledaju da pobjegnu glavom bez obzira.

Kao glavni problem se većinom navodi nezaposlenost i nemogućnost ostvarivanja normalnog životnog standarda. Prema podacima dobivenim iz Studije o mladima, koju su 2015. godine objavili Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet političkih nauka u Sarajevu, najčešće su nezaposlene mlade osobe sa trogodišnjom srednjom školom (29,2%), te četverogodišnjom srednjom školom (50,4%). Analiza porodičnog stanja u bh. društvu ustanovila je da većina mladih živi sa roditeljima (67,3%), što je tipično za patrijarhalni karakter porodice kakva je dominantno bosanska, ali 25,3% mladih bi radije živjelo samostalno kada bi za to imali materijalne mogućnosti. Istražujući motive pokretljivosti mladih u Bosni i Hercegovini, uključujući i odlazak u inozemstvo, ustanovljeno je da bi to učinilo čak 67,8% mladih radi poboljšanja životnog standarda. 

Kako studija navodi, „rezultati ukazuju na to da su mladi u Bosni i Hercegovini svjesni niza problema sa kojima se suočavaju, kako na individualnom nivou tako i na nivou društvene zajednice. Mladi u Bosni i Hercegovini su imali sreću da su uglavnom odrasli u demokratskom društvu. Međutim, njihovo iskustvo odrastanja i življenja se, na nesreću, odvijalo u okvirima nedovršene nekonsolidovane demokratije, koja iskazuje ignorantan stav spram potreba mladih. U isto vrijeme, mladi su svjesni činjenice da u njima leži određeni potencijal “pokretača promjena u društvu“, a što je izraženo kroz pozitivna očekivanja značajnog broja ispitanika u pogledu napretka zemlje u narednih nekoliko godina.“

Prateći trag ovih podataka, Novi.ba je razgovarao sa nekoliko mladih ljudi koji su iz BiH krenuli trbuhom za kruhom i svoja različita iskustva su podijelili sa našim čitaocima.

Tako Anel Horo, dvadesetšestogodišnjak iz Sarajeva, govori o svom iskustvu rada u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kao recepcioner u hotelu sa pet zvjezdica. Anel kaže da je otišao radi radi slabe ekonomske perspektive koju je u BiH imao sa srednjoškolskim obrazovanjem. Studirati nije mogao jer mu to tada finansije nisu dopuštale. Godine 2014., Anel se, po preporuci prijatelja zaputio u UAE. „S obzirom na poznavanje engleskog jezika, prethodno iskustvo u radu sa ljudima i moju spremnost da se prilagodim dinamičkom radnom okruženju, bio primljen bez problema, s tim da je proces tranzicije i finalne potvrde o zaposlenju trajao jako dugo“, kaže Anel. 

Radom u stranoj zemlji Anel je bio zadovoljan, ponajviše odnosom poslodavca prema radniku i poštivanjem ugovora, „naravno da je bilo i kulturnih šokova i raznih ugodnih i neugodnih situacija, međutim po prvi put sam radio striktno ono što se ugovorom zahtijevalo od mene i što sam potpisao - van toga nisam imao zaista obavezu bilo što da uradim i to je za mene bilo zaista impresivno. Također, bio unaprijeđen dva puta u kratkom vremenskom periodu od samo nekoliko mjeseci te sam prešao na novo radno mjesto na višoj poziciji u Dubaiju.“

U Sarajevo se vratio radi lošeg zdravstvenog stanja svoje majke, i nije se pokajao. Kako kaže, „Postupio sam pravilno. Po povratku u BiH sam našao posao sličan onome u UAE, nakon kojeg sam ušao u nešto sasvim novo, te sada radim na poziciji Operations Manager-a u jednoj firmi u Sarajevu koja se bavi organizacijom Medicinskih kongresa/meetinga/radionica, organizacijom poslovnih putovanja  itd, te sam se vjerio sa dotadašnjom djevojkom sa kojom danas imam prelijepog sina. Moj trenutni posao, angažman unutar kompanije, pozicija i najbitnije od svega – ja kao radnik sam zaista izvanredno vrednovan,“ kaže Anel.

„Poručio bi svima koji namjeravaju iz ovih ili onih razloga da posustanu u svom cilju, ma kakav on bio, da to ne rade, bez obzira na koji način će doći do njega. Nekada je bitno žrtvovati danas kako bi uživali sutra,“ poručuje Anel Horo čitateljima Novog.ba.

Mahira Salibašić iz Sarajeva ima drugačije iskustvo: „U svojoj zemlji nisam mogla da nađem posao ni sa diplomom Fakulteta političkih nauka, pa sam se odlučila otići u Njemačku i tamo raditi sa svojim srednjoškolskim obrazovanjem, medicinskom školom. Zaposlila sam se u jednoj bolnici u Minhenu i nisam se pokajala. Odlučila sam se za Njemačku jer sam od ranije poznavala jezik, a tamo sam imala i najbolje šanse a i uslove za zaposlenje.“

Mahira kaže da je sistem rada u Njemačkoj dosta različit od bosanskog:“Ovdje ljudi cijene rad i trud, poslodavac vam pruža šansu za napredak i profesionalno ostvarivanje. To je nešto što mnogim mladima u BiH fali. Jednostavno se osjećate kao vrijedan dio kolektiva i sva vaša prava kao radnika se bezuslovno poštuju.“ Kaže da još uvijek o povratku ne razmišlja, ali da bi se jednog dana mogla predomisliti, ukoliko nostalgija bude jača od želje za ekonomskim i profesionalnim napretkom.

Bez obzira na to kako se pojedini mladi snađu u tuđini, velikom većinom su iskustva pozitivna. Mladi koji napuste BiH odu dobro potkovani znanjem ili radnom etikom (često stečenom kod nekog privatnika koji baš i ne mari za radne uslove uposlenika) te su svojim novim poslodavcima vrijedni radnici koji u stranom okruženju često brzo napreduju upravo ih tog razloga. Teško je očekivati da će se mladi, koji se uspješno integrišu u društvo vani, vraćati u BiH i donositi svoja pozitivna iskustva i stečena znanja.

Profesor sa Fakulteta političkih nauka, Jusuf Žiga, ujedno i jedan od autora studije, upozorava da će ovakav trend odvesti bh. društvo u propast: „Nesaglediv je to gubitak za ovakve male zajednice kao što je bh. društvo koje broji jedva tri i po do četiri miliona stanovnika i zaista je nerazumljivo zašto se društvo ovako odnosi prema mladom čovjeku.“