Ko će profotirati od rezultata Popisa?

Saga o Popisu stanovništva bi mogla ugledati svoj kraj do 1. jula ove godine nakon što je Agencija za statistiku BiH na konferenciji za javnost se obavezala „da će raditi u dvije smjene i preko vikenda“. Popis je obavljen još 2013. godine i od početka je prvorazredni politički čin i zahvalno maslo za mazanje očiju građana BiH. Skoro da nije bilo izjave bilo koje strane od tri nacionalne strane u BiH a da nije reagovao neko od predstavnika druge etnije sa drugačijim stavom. Kratki historijat kaže da se priča o Popisu aktuelizirala 2012. godine usvajanjem Zakona o Popisu. Ubrzo je proveden probni popis. Potom se krenulo u medijsku kampanju poput one „Bitno je biti Bošnjak“. Naredni period je obilježen senzacijama o krađama, malverzacijama, nepravilnostima i podmetanjima. 2013. godine je Popis proveden. Nakon toga se krenulo sa špekulacijama o rezultatima, novim greškama i novim malverzacijama.

Najglasnija priča se potegla oko statusa rezidenata. Naime, po preporuci IMO, Međunarodne monitoring misije, status rezidenta bi se zaključio iz prvih sedam pitanja na popisnom listiću. Iz RS-a, entitetska agencija za statistiku, kao i predstavnici vlasti, su tražili da se uključi pitanje broj 40 sa listića koje se odnosilo na na mjesto rada i mjesto školovanja izvan Bosne i Hercegovine. Pojavila se tako opcija da oni koji se školuju van BiH ili rade u inostranstvu ne budu uvršteni. To je potaknulo lavinu novih komentara, od kojih je najzvučniji taj da bi uvrštavanje pitanja broj 40 ostavilo 400 000 ljudi neupisanih u stalni boravak.

Broj spornih popisnica se također mijenjao, od prvobitnih 120 000 došlo se do broja od 196 000 koji je spomenut na konferenciji Agencije za statistiku. Na istoimenoj konferenciji su spomenute i sve sporne tačke, neslaganja entitetskih agencija povodom metodologije. Drugim riječima, ništa se nije promijenilo u stavu dvije entitetske agencije u zadnje dvije godine iako je IMO dolazio čak 20 puta u Bosnu i Hercegovinu i dao vrlo jasne preporuke.

Postavlja se stoga pitanje o posljedicama objavljivanja rezultata Popisa. Međutim, tu se tek pokazuje i sva banalnot pojedinih izjava, sva trka u skupljanju nacionalističkih poena dok se neki kvalitetan zaključak ne može pronaći u svemu tome. Tako pregled komentara zvaničnika vlasti pokazuje da sve vrijeme optužbi ne manjka ni sa jedne strane dok je broj konkretnih zaključaka jako malo. Odnosno, niko ne želi reći, ili ne zna, šta će se desiti nakon objave rezultata Popisa.

Ključne stavke cijele sage o Popisu mi se mogle sažeti u to da je bitno znati demografsku strukturu, da je ključan podatak o cjelokupnom broju stanovništva, i poslovično, EU najjasnije zna za šta će koristiti rezultate. Dio o nacionalnoj zastupljenosti su, iako najviše spominjane, ponudile najmanje konkretnih učinaka i totalno je nejasno šta, u političkom smislu, predstavljaju trenutni rezultati od 50,1% Bošnjaka, 30,8% Srba, 15,4% Hrvata i 3,6% Ostalih.

Ovdje se vrijedi osvrnuti na podatak o samo 3,6% ostalih. Ne tako davno, poslije probnog popisa se pojavila vijest o 35% onih koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci, što je zapravo kategorija Ostalih. Postojale su i inicijative, brojne kolumne i aktivizam preko Mreže koji je poticao da se ljudi izjasne kao Bosanci i Hercegovci. Navedeni podatak sa probnog popisa je dao vjetar u leđa takvoj inicijativi pa se na sve strane govorilo o četvrtom identitetu, pozamašnog procenta ljudi koji nisu opredijeljeni kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda. Iz svega se izrodio miš, i to jako žgoljav, samo 3,6% stanovnika se izjasnilo kao Ostali što svjedoči o totalnom krahu ideje o mijenjanju postojećih odnosa na osnovu uvođenja novog identiteta. Također, ovaj popis definitivno potvrđuje činjenicu da je proces izgradnje nacionalnih identiteta završen i da je BiH država tri naroda.

Eventualno mijenjanje Ustava, pitanje koje se dovodi u vezu sa strukturom stanovništva, je pitanje o kojem će odlučivati mnogo više faktora nego ovi rezultati. Već se pokazalo ni da presude poput slučaja Sejdić-Finci nisu učinkovite u smjeni tronacionalne, vetom obilježene strukture državne vlasti, pa tako ni Popis neće biti ništa više do još jedan argument koji ima tri tumačenja, kao i sve ostalo u BiH.

I dok se političari igraju dobacivanja loptice, popis stanovništva je u osnovi statistička obrada podataka koja pokazuje starosnu strukturu, procenat visokoobrazovanih, raspoređenost zanimanja, urbanu i ruralnu zastupljenost. Popis je svakako potreban društvu, on može pokazati cijelu socijalnu sliku bh. društva, a to najbolje pokazuje i izjava evropskih zvaničnika koja se može sažeti u stav da je „Popis bitan zbog socijalnog i ekonomskog planiranja, i neophodan je dio Reformske agende.“.

Ovakav stav EU komentira  statističar i demograf Hasan Zulić da EU zanima obrazovna struktura, broj studenata, procenat obradivog i neobradivog zemljišta, broj stanova, broj ljekara itd. Odnosno, EU će iskoristiti većinu onih podataka koji sa nacijom nemaju nikakve veze da bi unaprijedili politiku ulaganja u BiH putem EU fondova, a poslije i povratili taj novac, što je i suština „ekonomskog planiranja“. Nacionalna zastupljenost ni prije Popisa nije bila tajna koju niko nije znao. Najsvjesniji svega vjerovatno jeste Presjedavajući Vijeća ministara, Denis Zvizdić, koji je izjavio da će rezultati popisa biti dragocjeni institucijama, te da ti rezultati pokazuju odgovornost prema evropskim integracijama. Tako Zvizdić na mala vrata otkriva kome trebaju i za šta će biti korišteni rezultati popisa stanovništva.

Na isti način na koji je Popis naređen Reformskog agendom od EU, tako će se kreirati i sva sljedeća politika u BiH pa i eventualne izmjene Ustava.

Rezultati Popisa će tako biti novo gorivo za nacionalna prepucavanja kojih ni do sada nije nedostajalo. Međutim, ono gdje su podaci neumoljivi jeste činjenica da se broj stanovnika osipa što dugoročno predstavlja problem za sve tri strane. Nadalje, Popis će vjerovatno pokazati užasno loše vođenu obrazovnu politiku, nezadovoljavajuće prihode a istraživanja Popisa će otkriti još mnogo toga o navikama i stanju stanovništva što bi trebalo potaknuti bitniju priču sa konkretnijim prijedlozima od dosadašnje.