Povodom dana "rijeke života": Una - jedna i jedina

Evolucija nekulture življenja rađa kulturnu revoluciju eko-svijesti. Dan kada se slavi pobjeda životnosti nad iživljavanjem nad prirodom je 17. maj.

Već odavno, svake godine, jedna i jedina rijeka na svijetu, naša Una, slavi svoj dan. Nije to samo običan slavljenički dan kada je se sjetimo, to je protekla godina okićene ljepotice krašene dahom iskrenih osmijeha. Davno je rođena da bi joj to bio neki rođendan, a odavno je znana kao Una da bi joj to bio imendan, ali to je dan kada je san vizionara Boška Marjanovića zaživio i počeo okupirati maštu nekada malih, a danas velikih čuvara unskog smaragda i unskih bisera. Sve ljudske nečasti prema prirodi smo u našoj domovini prije dvije godine imali izbljuvane na vidjelo od umornih i nekada lijepih rijeka i potoka.

Šta im bi da nas tada tako žestoko opomenu? Znaju se one ponekad pobuniti i pokazati svoj bijes ako ih bjesomučno tlačimo i porobljavamo. A Una, zašto ta silna i hirovita ljepotica nije to učinila? Una je ostala mirna, jer živi s ljudima i oni s njom. U Pounju vrijedi geslo da Unu ne treba čuvati od ljudi nego ih učiti da je oni čuvaju, poštuju i brižno gaje prisnost uživajući u njoj. Otvorena radionica kulture življenja u Pounju je dostupna svima nama na uvid i nauk da se i to može kad se samo malo posvetimo svom bitku i svijesti o iskonskoj ljepoti koja nas okružuje i puni naše vizure za opstanak pokoljenja.

Danas slavimo dan naše Une uz odličnu ocjenu iz lekcije “što baciš niz vodu, čekaj uz vodu”, danas se radujemo životu svakog osmijeha darovanog moćnoj vječnici i njedrimo ushićenje što nam ga uzvraća. Svaki lijep osmijeh našim rijekama i potocima dat će im nadu da ih volimo i brižno čuvamo za vječno dobro. Sve i svašta se baca u naše rijeke i potoke širom naše lijepe domovine, a u Unu se odmalena bacaju samo osmijesi i ona ih uzvraća.

Sretan ti dan tvoje slobode i vječnosti.