Beogradske priče: Uzori Bata i Dvornik

Sjećanje na revijalnu štampu, komunalne probleme i estradu s početka sedamdesetih. U širokoj anketi prije 45 godina Beograđani se izjašnjavali o metrou, kukali na konduktere u javnom prevozu, Hoki pevao "Pijem da je zaboravim"...

SEDAMDESETE godine prošlog vijeka mnogi smatraju zlatnim periodom u istoriji Jugoslavije, i, po svemu sudeći su u pravu. To je bilo doba bez velikih privrednih turbulencija i stresova, mada je ekonomija samoupravljanja zagazila duboko među stranputice.

Istini za volju, mnogi stariji Beograđani se danas sa radošću sjećaju tog doba, jer ni vremena koja su uslijedila ekonomski nisu pokazala ništa bolje perspektive, a u blagodetima potonje tranzicije "duboko uživamo" i danas.

Ovog puta prelistavamo "Novosti" iz 1971. godine, kao i list "Svet". Interesovanja su bila šarolika, estrada bez silikona, a komunalni problemi često na sličan način nesavladivi i onda, baš kao i sada.

Ništa bez metroa

DEBATA oko toga da li Beogradu treba metro zahuktavala se iz sve snage, pa je sprovedena anketa među sugrađanima o ovoj važnoj gradskoj temi. U oktobru 1971. godine su ispitivači obišli 27.500 domaćinstava i na osnovu njihovog mišljenja vlasti su dobile uvid u stav stanovništva o ovom velikom saobraćajnom pitanju.

Najavljeno je i "da će kompjuteri srediti podatke i na osnovu njih odrediće da li je Beogradu potreban metro, nove saobraćajnice i linije GSP".

Rezultat je ostao poznat do danas.

Tozovac

Istovremeno, "Novosti" su pokrenule inicijativu za formiranje Muzeja voštanih figura, ali je javnost poklekla na izboru onih koji su zaslužili da budu ovekovječeni u vosku. Omladinski rukovodioci Beograda, poput Zlatana Peručića bili su protiv ove ideje, ali su omladinci glasali za vidjevši jednu modernu novotariju i svjetski trend kao način afirmisanja domaćih velikana. Čak su i Zagrepčani bili oduševljeni, pa su ponudili i da pomognu ako treba, a njihov književnik Gustav Krklec pitao se u šali: "Zar već nemamo dovoljno voštanih figura!?"

Istina, zapelo je i oko toga koje to tačno velikane treba izabrati kao likove koji će biti uzori potomstvu, pa je projekat zaboravljen.

U tom trenutku izgradnja Instituta za majku i dijete nije bila okončana već punu deceniju, i građani su oštro protestovali zbog odugovlačenja radova, dok su im nadležni obećavali da će izgradnja biti gotova naredne godine. Novinari pišu kako je tadašnji Institut za zaštitu narodnog podmlatka mogao da primi stotinjak bolesnika, a potrebe nabujale prijestonice bile su tri puta veće.

"Novosti" se tradicionalno vraćaju i na temu koja, izgleda, nikada neće biti dopričana, pa u oktobru 1971. godine pažljivo analiziraju strukturu zaposlenih konduktera u javnom gradskom prevozu.

- Među 1825 konduktera Gradskog saobraćajnog preduzeća ima obrazovanih mladih ljudi, ali i šizofreničara i psihopata - zaključuju "Novosti".

Hašim: "Pijem da je zaboravim"

Estrada vlada

POPULARNOST glumaca bila je ogromna, a estrada je, u najmanju ruku bila znatno više kultivisana u odnosu na pornografsku bizarnost današnjice.

Sigurno su među najpopularnijima bili Bata Živojinović i Boris Dvornik, u to vrijeme neprevaziđeni dvojac iz partizanskih, ali i mnogih drugih popularnih filmova i TV serija. List "Svet" bez dileme ih je stavljao na naslovnu stranu kao siguran mamac za čitalačku publiku.

Bard jugoslovenskog glumišta Ljuba Tadić bio je, baš kao i prethodna dvojica, duboko uvažen "od Vardara pa do Triglava", kako je pjevala tadašnja patriotska kompozicija, a "narodnjačku" muzičku scenu već su duboko "začinili" Tozovac i njegova generacija.

Među popularne pjevače izletio je Hašim Kučuk Hoki, koji je spjevao pjesmu "Pijem da je zaboravim", koja je postala kafanska himna mnogih bircuza nekadašnje Jugoslavije. 

"OBRAZ UZ OBRAZ"

Milena i Dragan

ESTRADOM sedamdesetih "harali" su Milena Dravić i Dragan Nikolić u popularnoj emisiji "Obraz uz obraz", radijsko novinarstvo dosezalo je vrhunac uz Dejana Đurovića, a glumci poput Vlastimira Đuze Stojiljkovića bili su podjednako dobro dočekani u svim medijima.

Slično je bilo i sa Minjom Subotom, dok je Lola Novaković bila "primadona" zabavne muzike.

Baršunasti glas Miće Orlovića bio je sinonim za perfektnu dikciju, ali i vrhunski profesionalizam. Mnoge dame su ga smatrale neprikosnovenim šarmerom.

Izvor: novosti.rs