FILMSKI TITO uvjerljiviji od "pravog": Ovo su bili glumci koji su IGRALI ulogu Maršala

U svojim nastojanjima da se predstavi na najbolji mogući način, Tito nije koristio samo moć javne televizije, medija, domaćih i stranih javnih ličnosti, vojske, spin doktora, već i kao pravi filmofil, snagu sedme umjetnosti.

Međutim, zanimljivo je pomenuti da, uprkos dugogodišnjoj sveprisutnosti i statusu mitskog simbola, postoji vrlo malo snimaka iz privatnog života, a valja nadodati i kako je u jugoslovenskoj kinematografiji, prije njegove smrti, često spominjan, ali u stvarnosti se vrlo rijetko pojavljivao kao lik.

Ipak, kao što smo imali prilike da saznamo iz dokumentarnog filma "Cinema Komunisto", Tito nije volio jeftine trikove već je pazio da se njegovom liku pristupa sa oprezom i taktom, a kako bi sebe i partizane učinio "većima od života", angažovao je najbolje reditelje, domaće i strane zvijezde i izlazio u susret snimateljima, kako finansijski, tako i logistički (korištenje vojske i vojne opreme).

Filmska kritičarka Mira Boglic tako ističe da je Tita prvi put na filmu 1945. otjelotvorio Rus Ivan Bersenjev u sovjetskom filmu "U planinama Jugoslavije", a u Jugoslaviji Vjekoslav Afrić u filmu "Živjeće ovaj narod".

Prvi "filmski Tito" - Ivan Bersenjev u ulozi jugoslovenskog maršala

Uslijedili su Richard Burton ("Sutjeska"), Marko Todorović ("Užička Republika" i u nizu televizijskih i pozorišnih projekata), Lazar Ristovski ("Igmanski marš"), Miša Janketić ("Tito-Čerčil, strogo poverljivo"), Rade Šerbedžija ("Bombaški proces"), a u Vrdoljakovoj mini seriji i Boris Svrtan koji se s likom Josipa Broza prvi put susreo 1993. u "Spika na spiku".

Bilo je tu i pozorišnih predstava i niz dokumentarnih filmova o Titu, a onaj Antuna Vrdoljaka (koji je veliki dio građe "pozajmio" iz nikad završenih Bulajićevih "Iz Titovih memoara") 2010. pretvorio se u pravi televizijski blokbaster.

Tito kao jugoslovenski simbol stila

Fascinaciju Titom nisu djelili samo narodi ovih prostora već i poznati gosti koji su pohodili naše krajeve i redovno ostajali oduševljeni raskošnim životnim stilom predsjednika. Tadašnje ljepotice Sofija Loren, Gina Lolobrigida i Brigitte Bardot bile su njegove počasne gošće na Brionima i izložene šarmu “jugoslovenskog Getsbija”.

Richard Burton i Elizabeth Taylor bili su dobri prijatelji sa jugoslovenskim šefom, Orson Wels tvrdio je da je Tito "najveći čovjek na svijetu", a čak je i poznati reditelj i oskarovac Oliver Stone svojevremeno izjavio kako bi volio da snimi film o Titu.

I zaista, priča o Titu je kao stvorena za veliko platno. Raskoš, život na visokoj nozi, skupa pića, odjela po meri, megalomanske zabave, luksuzni vozni park i žene ... Bio je to pravi kapitalistički način života usred Balkana - a Tito nije štedio.

U nedostatku kralja, Tito je bio, kako bi Amerikanci rekli, "slijedeća najbolja stvar". Štaviše, Nikita Hruščov jednom prilikom je izjavio: "On nije komunista - on je kralj".

Odličan PR, koji je možda bolje nazvati starom dobrom propagandom, pretvorio ga je u nešto više od običnog diktatora - čovjeka koji je pio samo chivas, pušio najfinije cigare i važio za zavodnika bez premca.

Primjera radi, poznata je njegova afrička turneja koja se razvukla na 72 dana, a pritom je za sobom, poput zvijezde, vukao vojsku zabavljača i ratnu mornaricu.

Izvor: dnevno.rs