SKUPILE SU HRABROST I PRIZNALE: ‘Kajemo se što smo rodile i postale majke!’

Bez obzira na sve ekonomske, emotivne i fizičke muke povezane s rađanjem i odgajanjem djece, malo će majki ikada priznati kako su požalile što su odlučile roditi, piše Vice.

“Reći da si zažalila zbog toga što si rodila djecu? To zvuči kao teško kršenje društvenih normi”, kaže Robin Simon, profesorica sociologije na univerzitetu Wake Forest, koja se bavi posljedicama roditeljstva na mentalno zdravlje.

“Ne mislim da je puno roditelja požalilo, dijelom i zbog toga što je ta ideologija toliko moćna. Ne žale zbog toga. Samo pomisle:’ Vau, nisam znala da će biti ovako teško!”, kaže.

Plaše se priznati bližnjima

Osjećaj kajanja kod majki nije samo kulturološki tabu. To je izuzetno rijetka pojava, prema istraživanjima jedne studije koju je tokom 2002. i 2003. godine provelo Ministarstvo zdravlja SAD-a.

Ispitano je 7.000 majki, a 97 posto ih je reklo kako se slaže s izjavom: “Vrijedilo je postati roditelj, uprkos troškovima i napornom radu koje to podrazumijeva”.

Ali ovi podaci nameću pitanje: Šta je s onih tri posto majki koje se ne slažu s tim?

‘R’ je jedna od tih majki kojima metež roditeljstva zasjenjuje blagodati. Bilo kome koga poznaje, plaši se kazati da se kaje zbog toga što je postala majka, pa je potražila odgovore na internetu i u julu 2012. godine osnovala grupu na Facebooku za roditelje koji su zažalili zbog svoje odluke.

Četiri godine kasnije, grupa ima skoro 2.000 članova i sada zna da nije jedina koja se tako osjeća.

“Bezbroj ljudi nam zahvaljuje na tome što smo pokrenuli stranicu, zato što ih prihvatamo i pokazujemo koliko je stvarnost roditeljstva surova i da nije sačinjena samo od smijeha i osmijeha”, napisao mi je Zephyr, jedan od moderatora grupe.

‘Sretni roditelji’ im prijete i vrijeđaju ih

Za mnoge od članova ove grupe, koji postavljaju svoje ispovijesti preko Facebooka poruka, a Zefir i R ih anonimno šire dalje, ova zajednica je jedini društveno prihvatljivi forum na kojem mogu iznijeti osjećaje koje bi većina roditelja smatrala nezamislivima, a čak i na internetu može biti teško otvoriti se.

“Roditelji nerado iznose svoje ispovijesti, uglavnom zbog toga što ne žele razočarati rodbinu ili ne žele da njihova djeca to saznaju i da se pojave problemi”, kaže Zephyr.

Njihovi strahovi nisu neosnovani: ovu Facebook grupu neprestano napadaju, prijavljuju ih ‘sretni roditelji’, kako ih Zephyr naziva, ili ljudi koji misle da je ova stranica uvredljiva, omalovažavajuća, pa čak i izopačena.

“Komentari se kreću od onih tipično seksističkih poput ‘trebala si razmišljati o tome prije nego što si raširila noge’, do otvorenih prijetnji roditeljima”, objašnjava Zephyr.

Neki prijete da će na osnovu priznanja pojedinog člana grupe pozvati socijalnu službu.

Manje plaćen posao bez povišice i napredovanja

Tokom ispitivanja roditelja u korelaciji s onima koji to nisu, istraživači su otkrili kako ‘roditelji, a posebno majke, nisu izjavile da su sretnije, zdravije i mentalno stabilnije od onih koje nemaju djecu”, kaže Simon, koja je i sama majka i baka.

Kada je u pitanju roditeljstvo, žene se mogu naći i pred većim izazovima, dijelom i zbog pristrasnosti na radnom mjestu. Studija sociologinje Michelle Budig sa Univerziteta Massachusetts , koja je objavljena 2014. godine, otkrila je da ženama za svako rođeno dijete plata padne za 4 posto.

S druge strane, muškarcima plata bude uvećana za 6 posto kada postanu očevi. I ne samo to, majke poslodavci zapošljavaju na manje plaćenim radnim mjestima, rjeđe dobivaju povišice i i rjeđe budu unaprijeđene nego žene koje nemaju djecu.

Istraživači su taj fenomen nazvali ‘majčinskom kaznom’. Uprkos pažnji koja je posvećena psihološkim i profesionalnim manjkavostima majčinstva, vrlo malo istraživača je zapravo ispitivalo majke koje su zažalile zbog majčinstva.

Kajanje zbog majčinstva društvo negira

Orna Donath, izraelska sociologinja koja je specijalizovala rodno i žensko zdravlje na Ben-Gurion University u Negevu, jedna je od rijetkih naučnica koja se pozabavila ovom tematikom.

Prošle godine je provela intervjue s grupom od 23 majke, uključujući i pet baka, koje su sve rekle kako su zažalile zbog toga što su rodile.

Odredila je kajanje uz pomoć dva ključna pitanja: “Kada biste mogli vratiti vrijeme, sa znanjem i iskustvom koje sada imate, da li biste ipak postali majka?” i “S vaše tačke gledišta, ima li majčinstvo nekih prednosti”? Sve majke su na prvo pitanje odgovorile negativno, a ako su na drugo odgovorile pozitivno, bilo bi im postavljeno treće:

“S vaše tačke gledišta, da li te prednosti zasjenjuju mane”? Sve su odgovorile odlučnim ‘ne’.

Donath kaže kako namjera studije nije bila generaliziranje svih majki, niti da predstavlja prosjek stanovništva.

“Naprotiv, cilj je bio iscrtati mapu koja će omogućiti majkama iz raznih društvenih grupa da nađu svoje mjesto na njoj, da bi to omogućilo postojanje i razmjenjivanje raznorodnih, subjektivnih materinskih iskustava”, rekla je Donath.

Kao žena koja je uvijek znala da nikada ne želi imati djecu, ona kaže da je ovo istraživanje provela dijelom i zbog nedostatka volje da istraživanja o ovoj tabu temi budu finansirana.

“Postojanje kajanja zbog majčinstva se često negira, i stoga se, navodno, nema što istraživati”, pojasnila je.

Ali njene ciljane grupe su dokazale suprotno, i to istraživanje je otvorilo mogućnost za dublju analizu većih grupa uzoraka i, ako ništa drugo, otvoreniji razgovor majki o tom kajanju.

‘Bijednice, bezdušne i sebične žene’

Kada je Isabella Dutton 2013. godine pisala u Daily Mailu tome kako se pokajala zbog toga što je postala majka, doživjela je salvu kritika na internetu. U najpopularnijem komentaru na tekst su je nazvali ‘potpunom bijednicom, bezdušnom i sebičnom ženom’.

No, članak je odjeknuo i među roditeljima koji su se identifikovali s kajanjem Duttonove i koji su se divili njenoj iskrenosti.

Kada se danas u Googleu pretraži njeno ime, pojavljuju se čitave stranice blogova, eseja i internet foruma na kojima roditelji slave, brane i izražavaju zahvalnost Duttonovoj što je izrekla nešto do tada neizrecivo.

Osim nje, i druge žene su počele javno istupati. Majka Simone Chubb je u martu napisala članak za XO Jane, pod nazivom Volim svoje dijete, ali sam požalila što sam postala majka, u kojem detaljno opisuje svoju tešku trudnoću, postporođajni nedostatak seksualnog života i samopouzdanja, depresiju i nedostatak sna.

Osim toga, anonimni forumi kao što su Reddit, Quora, i Whisper su preplavljeni temama koje su otvorile majke u pokušaju da se pomire sa svojim kajanjem. Možda otkriju da nisu usamljene u svojim osjećajima.

(Novi.ba/magazin.hr)