STRAŠNA ŽENA: Nezaboravna i kontroverzna

Nostalgija
STRAŠNA ŽENA: Nezaboravna i kontroverzna
Iako je o njoj napisan niz biografija, njezin život i dalje ostaje obavijen velom misterije.

Pričalo se da je rođena 1915. pod imenom Édith Giovanna Gassion na samim ulicama Pariza. Imala je težak život: majka joj je bila ovisnica o drogi koja ju je napustila nakon rođenja, a otac joj je bio ulični akrobat. Odrasla je u bordelu okružena prostitutkama; glavna madame je bila njezina baka.

Sa 14 godina prvi puta je zapjevala u javnosti na ulicama Pariza za novac. Njezin pjevački talent otkriven je 1935. godine u noćnom klubu Le Gerny gdje je zadobila svoj slavni nadimak "La Môme Piaf"-  maleni vrapčić.

edith2

Pisala je svoje vlastite pjesme i sarađivala sa brojnim kompozitorima te 1947. godine postala je najtraženija francuska pjevačica i zabavljačica.

Ljubav i frustracija provlačile se kao teme kroz pjesme Édith Piaf ali i kroz njezin život.

Njezin bliski prijatelj, pjesnik Jean Cocteau, opisao je njezin glas kao:

"Glas koji se izdiže iz dubina, glas koji je utjelovljuje od glave do pete, odmotavajući se kao val toplog crnog baršuna koji će nas potopiti, probijajući se kroz nas i ulazeći u nas. Iluzija je dovršena. Edith Piaf, kao nevidljivi slavuj na grani i sama postaje nevidljiva. Ostaje samo njezin pogled, njezine blijede ruke, njezino čelo obasjano svjetlošću i taj glas koji buja, uzdiže se i postupno je zamjenjuje."

Njezina karijera je cvjetala i tokom njemačke okupacije Pariza zbog čega su je svojevremeno proglasili izdajicom i kolaboratoricom, dok je ona sama kasnije tvrdila da je sarađivala sa Pokretom otpora. Postala je međunarodno poznata poslije rata gostujući po Evropi, SAD-u i Južnoj Americi. Njezina najpoznatija pjesama "La vie en rose" napisana je 1945. godine i osvojila je Grammyevu nagradu u 1998. godini.

edith3

Trajnu slavu stekla je u najpoznatijoj pariškoj muzičkoj dvorani Olympia gdje je održala nekoliko serija koncerata. Tamo je prvi puta nastupila s pjesmom "Non, je ne regrette rien" koju je posvetila francuskoj Legiji stranaca.

Preživjela je tri teške saobraćajne nesreće nakon kojih je razvila ovisnost o alkoholu i morfiju. Umrla je od raka jetre 1963. sa 47 godina. Nadbiskup pariške katoličke crkve proglasio ju je „kategoričkom grešnicom“ i onemogućio joj pogrebnu misu. Preko 100.000 njezinih fanova izašlo je na ulice tokom njezinog pogreba što je navodno, prvi puta nakon kraja Drugog svjetskog rata, u potpunosti zaustavilo promet u Parizu.

Izvor: voxfeminae

Ne propustite