Ako na Đurđevdan uradiš ovo bogatstvo i ljubav će doći!
Magijska svojstva pripisivala su se i vodi. Kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantovalo je zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, prije izlaska sunca.
Đurđevdan se slavi danas, 6. maja i ovaj praznik se uzima kao granica između zime i ljeta. Ranije su toga dana hajduci napuštali svoja skloništa u kojima su se skrivali tokom zime i odlazili u šumu na zakazano mjesto da ponovo otpočnu hajdukovanje. Zato u narodu i postoji izreka "Đurđevdanak - hajdučki sastanak."
Poslije Božića, Đurđevdan je praznik sa najviše običaja. Većina njih odnosila se na zdravlje, plodnost, mliječnost stoke, zdravlje ukućana, na udaju, ženidbu.
Uoči Đurđevdana pletu se i vjenčići od đurđevskog cvijeća, đurđevka i mliječike i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući. Ti vijenci stoje iznad vrata čitavu godinu do sljedećeg Đurđevdana. Kada se pletenje vijenaca završi, običaj je da se razvije kolo u tihoj večeri i po mjesečini.
Ponegdje na Đurđevdan narod odlazi u prirodu, zajednički na đurđevdanski uranak. Za ovu priliku posebno se priprema jelo i piće. Narod se veseli često i do podne. Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrbe, kite zdravcem da budu zdravi kao zdravac, koprivom, da kopriva opeče bolest i selenom da im duša miriše kao selen.
Magijska svojstva pripisivala su se i vodi. Kupanje i umivanje đurđevdanskom vodom garantovalo je zdravlje tokom čitave godine. Kupalo se na sam dan praznika, prije izlaska sunca.
Od Đurđevdana počinje i ljetnja sezona, što je zgodna prilika da se dođe do voljene osobe. I u tome je pomagala magija, kojom su se bavile djevojke pred udaju.
Taj, takozvani, magijski lov na muškarce, zavisio je od mjesta do mjesta. U okolini Visokog djevojke su brale pomamnik, da bi se momci za njima pomamili i "navalu" da bi muškarcima bile draže.
Zabilježen je i običaj da djevojka na Đurđevdan protrči kroz svinjac s namjerom da uplaši svinje. Vjerovalo se da će momci, poput svinja, tadat trčati oko nje i za njom.
Čudesnu moć, po vjerovanju, ima stručak kukureka ubran na Biljni petak, ali na mjesto odakle je iščupan obavezno treba staviti parče hljeba. Vijenac od tog kukureka nekada se stavljao ovcama oko vrata, ali se danas praktikuje presovanje u poslovnim knjigama, udžbenicima, pod tastaturom, odnosno ispod svakog predmeta koji pomaže u sticanju materijalnog bogatstva.
Tokom večeri, treba ponovo otići na mjesto gdje je ubrana ova čudesna biljka, zapaliti vatru i čekati ponoć. Tada se, tvrde oni koji su tome prisustvovali, na nebu pojavi kratka blješteća svjetlost koja svakoga ko je vidi ubrzo učini bogatim.
Đurđevdan je idealan za izvođenje rituala kojima se skidaju čini, tjera crna magije i otklanjaju uroci nabačeni tokom prethodnih pet mjeseci. U tu svrhu najčešće se izvodi “ritualno umivanje”: oko posude u kojoj se farbalo prvo uskršnje jaje (crveno, naravno), obmotaju se stručci kukureka, omana i ljošćana, a potom se u nju naspe voda i ostavi da prenoći na kućnom pragu ili pored neke biljke, tako da se zorom u nju slije i rosa.
Tom vodom se na Đurđevdan umivaju svi ukućani da bi sa sebe skinuli čini, uz misao da dobro pobjeđuje zlo. Takođe, uoči slave, ispred kuće treba ostaviti dva-tri stručka omana, pa ih, kad se narose, unijeti u sobu i okačiti da se suše. Osušena biljka kasnije se koristi prilikom izvođenja raznih ljubavnih rituala, a vjeruje se i da čudesnu moć ima i bosiljak koji je u noći pred Đurđevdan pokupio rosu.