"Bio sam uzoran učenik, odličan sportista, društven, nasmijan i ono što je najvažnije-sretan"

Bio sam uzoran učenik, odličan sportista, društven, nasmijan i ono što je najvažnije-sretan. Imao sam djevojku koju sam iskreno volio i mislio sam da je to to. A onda, jednoga dana je sve srušeno kao kula od karata. Djevojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Više mi ništa nije bilo bitno. Počeo sam se baviti planinskim biciklizmom, spuštajući se niz strmoglave litice ne mareći hoću li poginuti. Svaku noć sam se opijao, a danom opet bickilizam. Postao sam hladan, bezosjećajan, izgubio sve prijatelje, a porodica me se odrekla. Nisam više mogao izdržati, popeo sam se na najvišu liticu koja je vodila direktno u provaliju. Bio sam siguran da ću umrijeti, međutim, na nekih 10 metara od provalije biciklo je puklo, a ja sam se nastavio kotrljati do same litice. Nasli su me planinari, a nakon mjesec dana izašao sam iz bolnice. Govore mi kako bih trebao biti sretan jer nemam trajne posljedice, a ne znaju da mi je ovaj život samo patnja