Panamski dokumenti ili kako vladajuća klasa vlada?

Panamski dokumenti pružaju priliku za javnu raspravu o načinu vođenja kapitalizma, piše Joe Sabatini, u članku za revolucionarni socijalizam u 21. vijeku.
14. april 2016.

Curenje 11,5 miliona dokumenata panamske advokatske firme Mossack Fonseca je najveće objavljivanje “privatnih” podataka u historiji. Prava je riznica za novinare istraživače, aktiviste i bilo koga ko želi da razumije ko vlada – i šta rade sa našim novcem.

Dokumenti potvrđuju sumnje da nad nama vlada uvezana klasa – vladajuća klasa 21. vijeka. Sada se može upratiti gdje se bogatstvo stvara i gdje završava, a dokumenti umnogome olakšavaju posao kritičara marksiste.

Sada možemo vidjeti kako je budući islandski premijer mogao ostati finansijski siguran kada je vrijednost lokalne valute prepolovljena, kako je britanski premijer David Cameron mogao držati žestoke govore dok je u isto vrijeme potajno blokirao inicijative koje bi reformisale ofšor poslovanje. Dokumenti su također otkrili načine na koji vođe zemalja izbjegavaju sankcije, pa tako vođe Sjeverne Koreje, Siriji i Rusije i dalje imaju pristupe svojim bankovnim računima.

Ovo u pravom svjetlu prikazuje način na koji je vladajuća klasa radila sa dvije povezane logike. Prvom logikom upravlja konkurencija između kapitala i međudržavnih interesa, što je ono što vidimo većinu vremena u vijestima. Drugi je njihovo jedinstvo u smislu načina na koji su stekli svoje lično bogatstvo i reprodukovali sebe kao klasu. Drugi način je prekriven velom tajnosti više nego djelovanje tajnih službi.

Žele da vjerujemo samo u prvu logiku – da je svijet sačinjen od dvije grupe vođa: demokrate i one koji to nisu. Problem koji se javlja kada pratimo trag novca je da izgleda da postoji samo jedna vrsta vođe – osoba koja koristi svoje bogatstvo da izbjegne poreze i izgradi imetak koji će naslijediti njihova djeca. Ovo je vrsta klasnog nasleđivanja koja ima mnogo toga zajedničkog sa feudalnim i robovlasničkim društvima prošlosti.

Pa ipak u ovim prethodnim društvima, pokretači su bili otvoreniji – rat, direktno prisvajanje bogatstva i brakovi unutar porodica. Ovo je omogućilo onima na vrhu da sakriju svoja lična prisvajanja. Dok su u prethodnim, klasnim društvima, bogatstvo, vidljivost i moć bili povezani, u kapitalizmu je obratno. Mi nismo seljaci koji gledaju u zamak i znaju ko je unutra.

Iz tog razloga su ova otkrića tako štetna. I kada shvatimo da je Mossack Fonseca četvrta po veličini ofšor banka, dobijemo dojam da gledamo samo u djelić onoga što je tamo.

- - - - - - - - - - - - - - - -

PANAMSKI DOKUMENTI naglašavaju ulogu koju imaju hakeri i zviždači. Kako je kapitalizam postajao integrisaniji i tajniji, uloga zviždača se povećavala. Chelsea Manning i Edward Snowden su objavili dokaze o uplitanju države u privatne živote, ilegalnim ubistvima i mučenjima. Zviždači su odigrali važnu ulogu u otkrivanju bankarskih skandala i bili su ključni dio u otkrivanju problema kao što je zlostavljanje djece od strane poznatih.

Ipak, posjed informacija treba biti nadopunjen akcijom – na Islandu premijera nije srušilo otkriće dokumenata, nego 22,000 ljudi  (od ukupno 320,000 koliko Island ima) okupljenih na protestu pred zgradom parlamenta. 

Situacija na Islandu je bila poučna u smislu da je učinila više od pukog skalnjanja kadrova i krenula prema ostvarivanju strukturalne promjene. Dok su se međunarodne naslovnice koncentrisale na odlazak premijera, loklani islandski mediji su se fokusirali na manverisanje predsjednika i vladajućih partija da zadrže kontrolu bar do jeseni, kao i na neuspjeh parlamentarne opozicije da blokira rano puštanje zatvorenih bankara.

Ovo postavlja pitanje glasanja u drugoj vladi. Opet je islandsko iskustvo poučno. Jacobin je nedavno objavio članak koji je naglasio iskustvo vlade izabrane 2009. godine – prve većinske vlade u historiji Islanda koja je sačinjena od socijaldemokrata i Zeleno – ljevičarske partije. Dok su spriječili da najgore mjere štednje pogode stanovništvo, dogovorili su se sa britanskim i holandskim vlastima da ih isplate kao kreditore, te tako omogućile snage desnog centra, koje su zbačene sa vlasti, da se ponovo grupišu oko odbrane naroda od stranih kreditora i oko odbrane zaduženih kućevlasnika koji su plaćali visoke poreze.   

Ovim su isti oni koji su izbjegavali plaćanje poreza i zbačeni su sa vlasti 2013. godine uhvaćeni drugi put u panamskim dokumentima.

Dubina i brzina izraženog bijesa ove sedmice sadržava nezavršene poslove iz 2009., kao i priliku da se nauči iz historije i proba još jednom. Činjenica da je veći broj islanđana protestovao ove sedmice nego 2009. je znak nade. 

Kao što smo vidjeli na Islandu, panamski dokumenti nude priliku ljudima širom svijeta da se ponovo uključe u javnu raspravu o tome kako, ko i za koga vodi naše ekonomije.

Dok trebamo počinioce staviti u centar pažnje, također se moramo fokusirati na pitanja zašto takvo bogatstvo uopšte postoji. Sve i da plate poreze, ukupna struktura gdje jedna klasa proizvodi bogatstvo a druga ga prisvaja, ostati će na mjestu.

Tokom 20. vijeka smo vidjeli da je moguće ograničiti prisvajanje privatnog bogatstva, ali nam je isto stoljeće pokazalo proces kojim vladajuća klasa zaobilazi ta ograničenja. Iz tog razloga moramo povezati otkrića panamskih dokumenata sa kapitalizmom i pokazati da živimo u sistemu gdje jedna grupa ljudi ima monopol nad novcem , a druga mora da proda svoj radni kapacitet za dio. Onda kada prva grupa stekne previše političke moći, skuplja bogatstvo i ostavlja ga svojoj djeci, stvarajući aristokratiju koja je ukorijenjena u kapitalu ali ima svake veze sa rođenjem.

Ovo je izazov sa kojim se suočavaju sve političke snage koje žele da djeluju unutar sistema. Čak i ljudi koji se predstavljaju kao autsajderi, kao što su Jean i Marine le Pen su prokazani u panamskim dokumentima – što pokazuje da su ti foneskanci gomila štekera.  

Tekst je prvobitno objavljen na web stranici rs21