KVISKOTEKA: Šta danas o najboljem YU kvizu misli njegova najveća zvijezda

Za "Kviskoteku" kažu da je najbolji jugoslovenski kviz svih vremena i jedna od najuspješnijih emisija TV Zagreb. Nastala je 1979. i emitovana je punih 15 godina od 1980. do 1995. godine. 

Urednik je bio Lazo Goluža, voditelj Ivan Hetrich, zatim od 1984. Oliver Mlakar (koji nam obično prvi padne na pamet kada pomislimo na "Kviskoteku"), producent Jozo Brkljačić, urednica Maja Jurković, režiser Egon Šoštarić, kompjuterski efekti Dragan Žalac. Sve su ovo imena koja pamtimo sa TV špice ovog kviza. Proizvedeno je preko 100 emisija.

U svakoj emisiji četiri učesnika su se takmičila u igrama: 

ABCD pitalice - ovo je bila uvodna igra, u kojoj je svako pokušavao (i obično uspjevao) da osvoji "Kviska" koji se u kasnijim igrama mogao koristiti za dupliranje poena. U igri se birao jedan od četiri ponuđena odgovora. Osvojeni poeni ovisili su o broju tačnih odgovora: kad svi takmičari odgovore tačno, dobijaju po jedan poen, ako je samo jedan tačan odgovor, on vrijedi 4 boda. Kviska osvaja svako ko ima 7 ili više poena.

Bliski susreti - u ovoj igri je trebalo spariti određene pojmove, na primjer da li su dvije ličnosti živjele u isto vrijeme: Đuzepe Verdi - Jakov Gotovac, Džingis-kan - Kulin-ban, Marija Terezija - Casanova i sl.

Igra asocijacija - neki pojam je dat opisno, nizom rečenica ili riječi, a takmičari ga pokušavaju pogoditi. Postavljanjem svakog slijedećeg pitanja, smanjuje se broj poena koje igrači mogu osvojiti. Dva sistema su korištena: prvi koji se koristio u početnim emisijama - počinjalo se pitanjem koje nosi 10 bodova, a svako slijedeće je nosilo jedan bod manje. Kasnije je igra modifikovana i u tom sistemu se u mreži 4 x 4 polja pokušava pogoditi rješenje stupca, a zatim iz tih rješenja i konačno rješenje. 

Igra detekcije - u ovoj igri gostovale su tri osobe, koje su se predstavljale čitajući isti tekst s papira (ime, prezime i zanimanje) i između njih trebalo je pogoditi pravu - stvarnu osobu, na osnovu pitanja koja su postavljali takmičari. Ova igra vrijedila je samo 10 bodova i služila je kao svojevrstan predah igračima i kao zabava za publiku. Gostovale su nesvakidašnje ličnosti uspješne na nekom polju, a o kojima se obično nije znalo iz novina ili drugih medija. Na primer, čipkarice s Paga, guslar iz Crne Gore, mađioničar iz Slovenije. Ove prve, nakon što su napravile i poslale Kviska od paške čipke u emisiju, dobile su poziv za učešće u ovoj igri. Mnogi gledaoci su masovno slali svoje radove na temu Kviska u različitoj tehnici izrade npr. figure od različitih materijala, slike, tapiserije, torte.

Igra pitanja i odgovora - ovo je bila udarna igra kviza, 24 pitanja opšteg znanja, na koja su igrači odgovarali po sistemu prve prijave. Sistem je vodio računa da se tipka za prijavu ne drži stalno pritisnutom, već se morala iznova stiskati. Igra je nosila najviše bodova i obično se u njoj koristio Kvisko. Igrači su po redosledu prijave dobijali ili gubili po 4, 3, 2 ili 1 bod. Često su igrači taktizirali tako što se nisu prijavljivali za odgovor ako su smatrali da su s bodovima dovoljno odmakli protivnicima, da eventualnim netačnim odgovorom ne bi izgubili bodove.

Maskota Kviskoteke je "Kvisko", figura od drveta, koju je dizajnirao akademik Miroslav Šutej.

Kvisko je ušao u popularnu jugoslovensku kulturu kao sinonim za džokera: "dižem Kviska". Najavljivao se podizanjem i otuda potiče izraz. Na kraju emisije takmičari su Kviska zadržavali kao suvenir.

Najveća zvijezda kviza bio je čovjek sa imenom Radoslav Dodig — apsolutni šampion nevjerovatnih mentalnih sposobnosti. Postao je zvijezda zahvaljujući svom nevjerovatnom daru odgonetanja u Igri asocijacija. Dodig je znao otvoriti samo jedno polje (od ukupno šesnaest) i odmah pogoditi konačno rješenje.

Dodig, inače stanovnik mjesta Ljubuški, u intervjuu od prije nekoliko godina za jedan lokalni web portal se sjetio nekih zanimljivosti vezanih za ovaj kviz.

"Prve kvizove koje sam gledao bili su u produkciji tadašnje JRT (Jugoslovenske radiotelevizije), a glavnu riječ vodili su studiji TV Zagreb i TV Beograd. Voditelji su bili ondašnje legende Oliver Mlakar i Miloje (Mića) Orlović. Koliko se sjećam, tadašnja serija kviza zvala se 'Malo ja, malo ti', a nastupali su bračni parovi."

"Da vam matematički saberem sve nagrade u pobjedama u Kviskoteci, a bilo ih je sedam, ne bih mogao kupiti ni tada polovnog 'stojadina'. A da sam pobjedio, recimo u sedam kvizova današnjeg 'Milijunaša', osvojio bih dovoljno novca da rješim svoju egzistenciju."

"Današnji kvizovi se razlikuju od ondašnjih iz prošloga stoljeća. Nudi se novac i svi trče za novcem. Bitno se pojaviti i staviti koju 'pinku' u džep. S druge strane, gotovo da su rijetka pitanja u kojima trebate pružiti odgovor direktno. Odgovor je ponuđen – bez obzira imate li na izbor dva, tri ili četiri predložena rješenja. Kažem, to nije znanje nego prepoznavanje. Vi jednostavno trebate među ponuđenim rješenjima prepoznati pravi odgovor."

"Skeptičan sam prema današnjim kvizovima, makar ih povremeno i površno gledao. Oni jednostavno nemaju edukativnu ulogu kakvu su imali nekada. Urednik sa svojim timom sastavljao je danima paletu pitanja, raznih rubrika, gdje ste morali pokazati i znanje i mentalno snalaženje. Čini mi se da se danas prave instant kvizovi, uglavnom gotovi kalupi koje kreiraju razne agencije i privatne firme i koje kupuju televizije iz tranzicijskih zemalja."