Prince, R.I.P.: Odlazak najkompletnijeg muzičara svoje epohe
Muzičar Prince Rogers Nelson, koji je nastupao pod umjetničkim imenom Prince, umro je u 57. godini života.
Osim što je bio najdarovitiji muzičar svoje epohe, koji je komponovao, producirao i izvodio sve svoje pjesme, također je bio i hrabar buntovnik u smislu slike i poruke, poigravajući se s još uvijek preovladavajućim društvenim granicama „pristojnog ponašanja“, oblačenja i govora, što se prije svega ogledalo u njegovom, za mnoge šokantnom, miješanju muzike i seksa u umjetničkom izričaju, koje je tretirao kao privatno vlasništvo, spreman da ga velikodušno podijeli s nama, te time uništava monotoniju u pop muzici i društvu općenito.
Njegova rana pjesma „Uptown“ predstavlja svojevrsnu Princeovu viziju svijeta u kome „Ne dozvoljavamo društvu da nam govori kako bi to trebalo da bude/Naša odjeća, naša kosa, nije nas briga/Važno je samo da budemo tu“.
Njegova odvažnost bila je potpuno stvarna, ne zato što je sebi zadao neku posebnu misiju da utječe na naše misli ili skine čep sa začepljenog društva, nego naprosto zato što je to izlazilo iz njega, i to na fantastičan i eksplozivan način - bez obzira da li je govorio o seksualnosti i potiskivanju spolnosti, općenito neposlušnosti, mijenjanju svog imena u simbol, podsticanju a zatim odbacivanju modernosti interneta ili jednostavno bivajući eksplozivni stroj za proizvodnju muzike koja je uveliko prevazilazila prihvaćene granice pop kulture.
Njegove pjesme su zapovijedale veselje i tamu, slavlje i čežnju, čuđenje i istraživanje, i savršeno je znao koristiti zvuk i ritam da se osjećate mistično i božanstveno, a sve što je za to trebao raditi jeste da pjeva i svira instrumente (uključujući i one nove mašine koje su se pojavile u osamdesetim) s takvom impresivnom snagom kao što je činio.
Princeova odlučna i neglumljena orginalnost obezbijedila mu je ljubav miliona fanova širom svijeta bez obzira spol, rasu ili političko opredjeljenje. Voljeli smo Princea i, na neki svoj način, sa svojim misterioznim i beskrajno predanim pristupom stvaranju muzike, davao nam je do znanja da i on nas voli. I zbog toga će svim istinskim ljubiteljima muzike beskrajno nedostajati.
On zaista nije volio da za džabe dijeli svoju muziku uokolo, pa je hrpu s linkovima koji vas vode na njegove uratke teško ovdje sastaviti. Po mom sudu sve s Dirty Minda do devedesetih, uključujući Batmana, je Bogom dana hrana za dušu i um, a klasici kao što su Symbol LP iz 1992. u stopu ih prate u stopu. „The Holy River“ s Emancipationa (1996.) bi bilo dobro da poslušate sad odmah, ili ako se ne bojite da zaplačete „Sometimes It Snows in April“, ubitačnu baladu koja govori o njegovom karakteru u filmu Under the Cheery Moon, s albuma Parade (1986.).
Princ je bio čudesno velikodušan kompozitor, koji je svijetu podario muzičke i ritmičke ideje kao malo ko. Bio je jedan od najvećih svih vremena, čovjek koji muziku nije shvatao kao posao, nego kao svoj život čijem je stvaranju poklanjao najdublje niti duše.