'Zbog naših ludorija neko je mogao ostati bez oca'
Dok sam bio mladi, imao sam ludu ekipu. Znali smo noću voziti u suprotnom smjeru sa ugašenim svijetlima, kad bi auto dolazilo i bilo blizu raspalio bi mu duga svjetla i on bi nas jedva izbjegao i pravio bi osmice na putu, a mi bi puknuli od smijeha. Bogu hvala, nikad se ništa nije dogodilo, ali dođe mi da zaplačem i umrem od stida kad pomislim da je netko mogao ostati bez oca, sina ili nekog bližnjeg radi naših ludorija.
Dok sam bio mladi, imao sam ludu ekipu. Znali smo noću voziti u suprotnom smjeru sa ugašenim svijetlima, kad bi auto dolazilo i bilo blizu raspalio bi mu duga svjetla i on bi nas jedva izbjegao i pravio bi osmice na putu, a mi bi puknuli od smijeha. Bogu hvala, nikad se ništa nije dogodilo, ali dođe mi da zaplačem i umrem od stida kad pomislim da je netko mogao ostati bez oca, sina ili nekog bližnjeg radi naših ludorija.
