Učimo lijepo ponašanje
Učimo lijepo ponašanje
Porodica je najvažnija ćelija svakog drušva i bitno je na koji se način dijete odgaja. Kulturno naslijeđe, običaji, vjera i niz drugih društvenih pojava utječu na pojedinca tako da u raznim situacijama osoba reaguje na način koji je primjeren određenoj društvenoj zajednici. Ono što se u jednom dijelu svijeta smatra lijepim i pohvalnim u drugom kraju može biti ružno i pogrdno. Da bi se to izbjeglo uvriježili su se tipični oblici ponašanja koji se nazivaju bonton. Bonton nije nauka, ali raspravlja o jasno definisanim fenomenima življenja kao što su obitelj, higijena, primjerena komunikacija u različitim drušvenim situacijama i slično.
Dijete se ugleda na svoje roditelje i njihovo je ogledalo. Obiteljski bonton je najvažniji jer u djetetu razvija naviku prihvatanja lijepog, da bude uredno, da poštuje druge osobe i ostale dobre osobine. Već sa 18 mjeseci dijete počinje shvatati da i druge osobe baš kao i oni imaju osjećaje. To je idealan period kada treba početi pokazivati djetetu da njegovo ponašanje utiče i na okolinu. Osobe koje znaju reći "oprosti" i "hvala" bolje su prihvaćene od strane svojih vršnjaka, ali i drugih ljudi. Bonton se uči cijeli život, ali ga djeca lakše savladaju. Djetetu je dovoljna jedna lekcija mjesečno.
Možete svoje dijete početi učiti da pozdravi komšije kada ih sretnete ili goste kada vam dolaze u posjetu. Dijete će to lagano početi primjenjivati, a vi ga obavezno pohvalite jer pohvale pozitivno utiču na razvijanje samopouzdanja. Ukoliko vi sa svojim suprugom i drugim osobama u porodicama razgovarate ljutito i drsko, dijete će s vremenom isto tako početi da se ponaša i razgovara sa vama, ali i sa trećim osobama. Od prve do druge godine dijete će ponavljati sve što čuje zbog toga se ponašajte onako kako želite da se i vaše dijete kasnije ponaša. Od treće do pete uz vaš poticaj reći će riječi poput, "izvini", "molim","hvala" ali neće još u potpunosti znati njihov smisao. U kasnijoj će dobi znati sami kada i kako da ih upotrijebe.
"Čistoća je pola zdravlja" jeste itekako istinita uzrečica i trebamo je prevesti u praksu i kod djece od najranije dobi. Dijete treba učiti da pere ruke sapunom prije svakog jela, nakon male i velike nužde, nakon dolaska iz grada i u svim drugim situacijama kada ruke nisu čiste. Kosa treba da bude uredna i da se pere dva puta sedmično, a ukoliko je potrebno i češće. Zubići se također obavezno peru ujutro i naveće od prve godine života. Dijete je važno naučiti i kako da se ponaša za stolom. Držanjem tijela ne bi trebali smetati drugima, jesti treba zatvorenih usta i ne treba pričati. Do druge godine normalno je da dijete razbacuje hranu i da neće tokom obroka sjediti cijelo vrijeme, ali će vas posmatrati i učiti kako se treba ponašati. Do pete godine dijete već treba da sjedi tokom jela i vještije koristi kašiku i viljušku. Nakon sedme godine već bi trebali učiti kako se koristi i nož, uglavnom će jesti zatvorenih usta i izviniti se ako podrigne. Kada krene u školu u dječijem rječniku se mogu pojaviti "vulgarne" riječi, ali uz pomoć roditelja i učitelja može se kontrolisati. Također, djetetu od najranije dobi treba ukazivati da pomognu osobama sa tjelesnim ili mentalnim nedostatcima. Svojim primjerom im pokažite da takve osobe poštuju i pomognu im. Npr. da im pomognete ako treba da pređu cestu ili ustanete u javnom prevozu da bi oni sjeli. Dijete treba naviknuti da se pravilno igra i druži u ekipi. Uvijek će biti nadarene djece, ali i one manje nadarene. Djetetu treba objasniti da pravilno prihvati i pobjedu i poraz.
Mnogo strpljenja, podrške i hrabrosti je potrebno, ali kada vaše dijete odraste u dobru, obrazovanu osobu sav trud će vam biti dvostruko vraćen.