Selma Muhedinović i Haris Silajdžić progovorili su o vezi, ljubavi i braku
Selma Muhedinović i Haris Silajdžić progovorili su o vezi, ljubavi i braku koji je nedavno iznenadio bh. javnost.
Uskoro bi trebali odlučiti kamo će otputovati na bračno putovanje, do tada, okrenuti su svakodnevnim preokupacijama. Otkako se povukao iz aktivnog političkog života, Haris najviše piše, ugavnom poeziju i kratke priče, dok se Selma bavi časovima violine i jogom, koju otprije nekoliko godina ozbiljno izučava
Nekadašnji predsjednik Stranke za BiH, koji je u ratnim i postratnim bh. godinama obnašao funkcije premijera, ministra vanjskih poslova, člana Predsjedništva, i profesorica violine i nekadašnja pjevačica sudbonosno „DA” su izgovorili 8. marta na intimnoj ceremoniji u sarajevskom Golf klubu.
„Nismo pravili veliko ni pompezno slavlje. Vjenčali smo se u najužem krugu članova porodice i prijatelja. Osmi mart smo slučajno izabrali, kada smo razgovarali o vjenčanju, bližio se ovaj datum, pa sam rekla Harisu zašto onda to ne bi bio Dan žena. Drago mi je da mi je ispunio tu želju. Kuma na vjenčanju je bila Elma Kovačević-Bajtal, supruga filozofa, Harisovog prijatelja i rođaka Esada Bajtala. Kum je bio advokat Džemil Sabrihafizović“, kaže Selma na početku razgovora za magazin Azra.
„Ljudi se mogu pronaći u mnogim životnim odrednicama i pogledima na svijet, u kojima smo se, naprimjer, nas dvoje našli. Povezala nas je sklonost ka umjetnosti, koju sam uvijek volio, sklonost ka muzici, s druge strane, kao i neki drugi zajednički interesi. Naravno, u različitim vremenima rasli smo u Sarajevu: Selma je rođena ovdje na ćošku, ja na Bistriku. Ostalo je sudbina“, govori Silajdžić.
Slično razmišlja i Selma, napominjući kako je odmalena uvijek slijedila svoje srce, i onaj unutarnji glas koji je nikad nije iznevjerio, čak ni u najtežim momentima. Pa ni u ljubavi.
„Mislim da je nekako tako Bog odredio, ja definitivno vjerujem u to, kao i sve u mom životu što je bilo. Ono što je uvijek vezano za Harisa, to moram da kažem, stvarno sam sretna. Haris je veliki čovjek, plemenit, gospodin u čije srce može stati čitav svijet. Ja sam sretna zbog toga. U teškim trenucima uvijek je postojala pružena ruka bez obzira na to šta se dešavalo, bio je tu kao podrška, nadam se da sam i ja isto njemu bila podrška u nekim teškim trenucima, i tu se negdje čovjek testira. Lako je u dobru biti dobar, ali u teškim trenucima kad ti nema nikoga, onda vidiš ko ti je ostao“, govori Muhedinović.
„Otkad za sebe znam, volio sam čitati i pisati, ustvari, pišem od 16. godine. U toj zbirci ima i starih pjesama, ali i novih. Mnogo toga se u međuvremenu i izgubilo, izbrisalo. E sad politika i književnost, bilo je mnogo ljudi koji su se istovremeno bavili politikom i književnošću; što se mene tiče, počeo sam se baviti pisanjem, ali vrlo malo sam toga objavio, zato što sam to radio zbog sebe. Imao sam potrebu da to stavim na papir“, dodaje Silajdžić