Patnje i stradanja migranata na "bugarskoj ruti": Izloženi hladnoći, napadima pasa, a često budu i pretučeni

Migranati sa Bliskog istoka koji kroz Srbiju prolaze birajući alternativni pravac preko bugarsko-srbijanske granice, od ponedjeljka više neće moći da koriste te granične prelaze, javlja Anadolu Agency (AA).  

Svi prelazi osim onih na grčko-makedonskoj granici biće nelegalni, a migranti koji nekim drugim pokušaju ući u Srbiju će biti vraćani nazad, izjavili su v.d direktora policije Srbije Vladimir Rebić i načelnik Uprave Granične policije MUP-a Srbije Milenko Božović. 

Između 50 i 100 izbjeglica svakodnevno je prolazilo kroz Centar za registraciju u Dimitrovgradu na istočnoj granici Srbije sa Bugarskom što je oko  devet posto od ukupnog broja migranata koji prođu kroz Srbiju. Oni se najčešće odlučuju da idu kopnenim putem, preko Turske i Bugarske zbog straha od mora i vožnje čamcima, ali i uštede novca, jer je ruta preko Bugarske jeftinija. 

Takozvana "bugarska ruta" nadaleko je teža i opasnija od ostalih prvenstveno zbog brutalne bugarske policije, ali i zbog Stare planine koja čine granicu između Srbije i Bugarske i koju migranti prelaze pješice između 20 i 40 kilometara, a upravo na toj ruti dvije osobe nedavno su izgubile život zbog hladnoće. 

Kako su za Anadolu Agency rekli volonteri iz kampa, migranti koji dođu u centar u Dimitrovgradu, u jako su lošem stanju. 

"Na njima su vidne posljedice dugog pješačenja kroz planinu kao što su uganuća, pocijepana garderoba, prehlada. Nerijetko su prisutni i drugi simptomi poput modrica, ujeda od pasa, promrzline. Za nedjelju dana koliko ovdje radim, imala sam, prilike da vidim dosta takvih slučajeva i da od svojih kolega čujem da se to ovim ljudima dešava zaista često", objašnjava Ebru Avci, volonterka. 

Ona je dodala da neke staze vode preko rijeke pa se dešavalo da dođu ljudi kompletno mokri. 

Dvadesetdevetogodišnji Homam A. iz Sirije kuću je napustio prije dva mjeseca zbog rata i teških uslova za život, a na put je krenuo sa suprugom i bebom. 

"Nismo imali vodu, hranu, nismo imali struju, a napolju je izuzetno hladno.Imamo malu bebu i riješili smo da krenemo dalje. Najprije smo stigli do jednog turskog sela, zatim do Istanbula odakle smo krenuli za Bugarsku gde smo se susreli sa najvećim problemima", priča Homam A. 

Kako je Homam objasnio, kada su stigli u Bugarsku, pridružili su se grupi izbjeglica koju su tamo zatekli. Zatim su došli bugarski vojnici i počeli da ih tuku. 

"Tukli su sve, stare ljude, mlade ljude, žene. Meni su pokušali da otmu dijete, ali im nisam dozvolio. Kasnije su nas sve skupa strpali u zatvor. Uzeli su mi novac, 2000 eura. Polovinu novca potrošio sam na vojsku i policiju, a nešto mi je ostalo da kupim što nam je neophodno. Iako sam musliman i ne jedem svinjetinu, bio sam primoran da kupim i jedem upravo to jer drugog izbora nije bilo", kaže Homam A. 

Po njegovim riječima njemu i ostalim izbjeglicama iz te grupe bugarska policija oduzela je baš sve, od novca, ličnih karata, pasoša, do telefona i ranaca. 

Nakon što su pušteni iz zatvora, Hamam i njegova porodica došli su do Sofije gdje su upoznali jednog Libanca koji je imao dokumenta pa su ga zamolili da im porodice preko njega pošalju novac. Nakon što im je on pomogao krenuli su za Srbiju autom. 

"Vozač nas je vozio ka granici i negdje na pola puta, izbacio nas je napolje i rekao da ne može da nastavi dalje. Odatle smo krenuli pješke. Put preko planine bio je užasno težak čak i autom. Hodali smo još dva sata do srbijanske granice. Tu je srbijanski policajac pozvao taksi da nas preveze do centra u Dimitrovgradu koje je udaljen četiri kilometra od granice. Taksista je put naplatio 40 eura po osobi, dakle 200 eura za četiri osobe za ta četiri  kilometara", ispričao je Homam neposredno pred ulazak u autobus kojim je sa još 40-tak ljudi, od kojih osmero djece, krenuo dalje put Šida.