Niko, apsolutno niko kao on: Njegovo leteće visočanstvo

Michael Jefferey Jordan rođen je na današnji dan već sad daleke 1963. godine u Brooklynu. Najbolji košarkaš svih vremena i jedan od najboljih sportista u historiji bez dileme.

"Mogu da prihvatim neuspjeh, jer svi u nečemu padamo. Ali, ne mogu da prihvatim da ne pokušam", rekao je Michael još 1994. godine. 

Leteći Michael ne samo da je pokušao, već je stigao do neslućenih visina. Zavolio sam ga od malih nogu, a ko ustvari ga nije volio? Ako ništa, ovakvu sportsku gromadu ste morali poštovati.

Od rane mladosti pokazivao je izrazit pobjednički duh i želju za napredovanjem, što je možda i najbolje opisao njegov otac James.

"On ima problem s takmičenjima. Rođen je s tim, a osoba koju pokušava pobijediti često je upravo on sam."

I zaista je tako bilo. Šest puta NBA šampion. Svih šest puta bio je MVP finala, a čak pet puta je bio MVP regularnog dijela sezone.

U čak 14 navrata bio je učesnik All-Star manifestacije (tri puta i MVP). Čovjek koji nikada nije izgubio finale, rođeni pobjednik...

Mogao bih još satima nabrajati dostignuća MJ-a, ali ću se zaustaviti ovdje. Mlađe generacije se i ne sjećaju ovog vrsnog sportiste, a kada ga usporedimo s današnjim zvijezdama poput LeBrona Jamesa ili Stepha Curryja jasno nam je koliki je zapravo bio Mike.

Njegova majka Delori bila je bankar, a otac vojnik i kasnije biznismen. Upravo je tata imao možda i presudan utjecaj na ovako veliku karijeru. Michaelova priča sigurno nije uobičajena za jednog tamnoputog mladića u SAD-u.

Kao veliki fan bejzbola njegov otac imao je značajnu ulogu za odabir životnog puta i za inspiraciju svoga sina. U početku se Michael bavio bejzbolom, fudbalom i košarkom, te nije bio baš siguran koji sport da odabere. Čak je odbijen u jednom košarkaškom timu jer su smatrali da sa 180 centimetara nije potencijal kojeg traže. 

Nakon pomalo neobične srednjoškolske karijere, otišao je na univerzitet Sjeverna Karolina, kada je i najvećim laicima postalo jasno da se ne radi o običnom košarkašu.

Nakon tri godine u NCAA ligi, "njegovo leteće visočanstvo" odlazi na draft, gdje ga biraju do tada nikada uspješni Chicago Bullsi. I tada zaista najljepša bajka počinje...

Kakav je bio košarkaš možda najbolje odslikavaju i izjave legendi poput Larry Birda i Magic Johnsona.

"Imam najveće poštovanje prema Mikeu jer je uvijek igrao srcem i uvijek ostavljao cijelog sebe na terenu. Samo posmatrati ga kako dribla, kako vodi loptu i gleda vas pravo u oči, a da pri tom vi apsolutno ne znate šta bi on mogao uraditi, je najstrašnija stvar koju sam ikada doživio. Ja ili bilo ko drugi. Niko nije kao Michael Jordan, niko", jasan je bio legendarni košarkaš Boston Celticsa.

Ipak, možda još koncizniji bio je Magic Johnson.

"On je činio da svi koji ga gledaju, makar i na sekund, požele da mogu letjeti, pa bilo to i na jedan dan. Tjerao vas je da sanjate, bio je više od košarkaša ili sportiste".

U karijeri je Jordan postigao ukupno 32.292 poena, a prosječno je tokom 15 sezona bilježio 30,1 poen, 6,2 skoka i 5,3 asistencije. Jednom je proglašen i defanzivcem sezone, samo da se zna.

Već u prvoj sezoni prosječne Bullse vodio je do play-offa, a proglašen je za 'rukija' godine i izabran je za All-Star meč.

Naredne godine diplomirao je na geografiji i nastavio se baviti basketom, ali je tu sezonu obilježila i povreda. Ipak, već naredne uspio je postati prvi igrač još od Wilta Chamberlaina kome je pošlo za rukom da ubaci preko 3.000 poena u jednoj sezoni. Uslijedila je i prva MVP titula 1988., koju će osvajati još četiri puta u svojoj karijeri.

Bulssi su s njim iznenada postali veoma ozbiljna ekipa. 1990. su igrali finale Istoka, a šampionska titula stigla je naredne godine, poslije trijumfa nad Los Angeles Lakersima. 'Bikovi' su odbranili tron i naredne dvije sezone i tako potvrdili dominaciju, a onda se Jordan naprasno povukao iz košarke. Razlog za to bila je smrt njegovog oca Jamesa, koga su dva tinejdžera upucala tokom pljačke. Narednih godinu dana Michael se bavio bejzbolom.

Uslijedio je povratak košarci, i to kakav! S njegovim povratkom, Bulssi stižu do još tri uzastopne titule, i to 1996., 1997. i 1998. godine, a iz tog perioda pamte se dueli sa snažnom odbranom Seatle Supersonicsa (1996.), kao i veliko rivalstvo s Utah Jazzerima, koje su predvodili Karl Malone i John Stockton.

Uslijedilo je novo povlačenje, a onda i ponovni povratak na teren, i to 2001. godine, ali ovoga puta u dresu Washington Wizardsa, ekipe u kojoj je imao vlasnički udio. Bavio se aktivno košarkom još dvije godine, a onda se konačno povukao 2003.

Za rukom mu je pošlo i to da u 40. godini ubaci nevjerovatna 43 poena. Da, dobro ste pročitali! Iskreno, najviše ću ga pamtiti po čuvenom "flu-gameu", kada je u petom meču NBa finala s Jazzerima ubacio 38 poena uz temperaturu veću od 39 stepeni! Tada je vjerovatno i definitivno bio stvoren mit o ovom košarkašu...

Ostaće upamćen i po nevjerovatnim atletskim sposobnostima, sjajnom igrom na niskom postu, odličnoj odbrani, kao i preuzimanju odgovornosti u najbitnijim trenucima. 

"Promašio sam više od 9.000 šuteva u karijeri. Izgubio skoro 300 utakmica. 26 puta, povereno mi da uputim šut za pobjedu, ali sam promašio. U životu sam bezbroj puta padao i padao. I baš zbog toga sam uspio", poručio je jednom prilikom legendarni Michael.

"Jednog dana ćete možda vidjeti kako s 50 godina igram utakmicu", rekao je Jordan u svom govoru prilikom prijema u Kuću slavnih 2009. godine, što je izazvalo smijeh prisutnih. On je samo kratko dodao: "Ne smijte se. Nikad ne reci nikad".

I zaista je tako, poznavajući ovog šampiona, sve je moguće! Legendno, nek' si nam još dugo živ i sretan ti rođendan. I siguran sam u jedno, još zadugo (a možda i više nikada) nećemo gledati igrača kakav je bio Air Mike...