Putin, papa i patrijarh

Godine koje je ruski predsjednik Vladimir Putin proveo kao službenik KBG-a naučile su ga kako iskoristiti druge. U najnovijoj biografiji Stevena Lee Meyersa, ''The New Tsar,'' bivši moskovski glavni urednik New York Timesa opisuje kako je Putin, dok se nalazio u Istočnoj Njemačkoj tokom zadnjih godina komunizma, koristio je slabosti svojih neprijatelja kako bi unaprijedio sovjetske ciljeve.

Današnji historijski sastanak između pape Franje i patrijarha Kirilla na Kubi, još je jedna prilika iz koje će Putin pokušati izvući korist. Ovaj sastanak će biti prvi sastanak između poglavara Katoličke crkve i ruskog patrijarha još od raskola između Istočne i Zapadne crkve 1054. godine, kada su teološke razlike podijelile vjeru na Katoličku crkvu i Pravoslavnu crkvu. Od tada, Pravoslavna crkva je smatrana jedinim ispravnim oblikom kršćanstva u Rusiji, a druge vjeroispovijesti su odbačene radi njihove podrške individualizmu i nedovoljnog poštivanja ljudske duše.

Tokom čitavog milenija, neprijateljstvo se činilo nepremostivim. U modernim vremenima došlo je čak i do prijetnje nuklearnim oružjem kako bi se probudile iskre popravljanja odnosa između Istočne i Zapadne crkve- a čak i tada pomirenje je predvodila sekularna ruska vlast. 1963. godine, sovjetski premijer Nikita Khrushchev, pobožni ateist, poslao Alexei Adzhubeija, svog zeta i savjetnika, na historijsku audijenicju s tadašnjim papom Ivanom XXIII. 

Ali, stvarni proboj dolazi 1989. godine kada se sovjetski premijer Mhael Gorbačov sastao s papom Ivanom Pavlom II, poljskim svećenikom koji je prethodnu deceniju proveo obilježavanjem svojeg papinstva kao dijela opozicije sovjetskim, ateističkim, totalitarnim pravilima. Nakon pada Sovjetskog saveza, odnosi su nastavili zatopljavati, kako je Boris Jeljcin, prvi predsjednik Ruske Federacije, posjetio Vatikan 1991. i 1998. godine. Međutim, protivljenje Ruske pravoslavne crkve, spriječilo je papu da prihvati poziv i posjeti Moskvu. 
Odnosi između Moskve i Svete Stolice poprimili su novo značenje nakon što Putin postaje predsjednik. Za razliku od ateističkih Sovjeta, Putin ostvaruje bliske veze s Pravoslavnom crkvom, boreći se za konzervativne društvene vrijednosti kod kuće, te nastojeći proširiti ruski utjecaj vani. 

U 2007., Ruska pravoslavna crkva ponovno se ujedinila s odmetnutim ogrankom, Ruskom zagraničnom pravoslavnom crkvom, koja se odvojila tokom protesta protiv ostvarivanja odnosa s Bolješvicima. ''Oživljavanje jedinstva crkve je krucijalan uvjet za oživljavanje izgubljenog jedinstva cijelog 'ruskog svijeta', kojem je Pravoslavlje uvijek bilo jedan od temelja,'' izjavio je Putin na ceremoniji povodom ujedinjavanja.Sastanak na Kubi Putinu daje priliku da postane ruski lider koji je nadgledao započinjanje dijaloga između Katoličke i Pravoslavne crkve. Važnost koju on pridaje ovom događaju reflektovana je njegovoj samoj nevjerovatnosti.

Naposlijetku, Putin i Kirill predsjedavali su anti-zapadnjačkom neprijateljstvom, te su Rusku pravoslavnu crkvu okrenuli prema konzervatizmu, nacionalizmu i netoleranciji. Patrijarh (postoje glasine da je i sam služio KGB-U) je rat u Siriju nazvao ''svetom borbom,'' dodajući ''naša država je možda najaktivnija svjetska sila koja se može izboriti (s tim).'' S druge strane, papa Franjo ne samo da je jasno progresivan, odbijajući da govori pogrdno o homoseksualcima; neprestano zahtijeva mirno rješavanje situacije u Siriji. 
Odobravajući sastanak- a nema sumnje da je Putin dao svoj blagoslov- ruski predsjednik traži religijsku potvrdu i političku popularnost. Sastanak mu također omogućava da podbada Zapad kojem zamjera nametnute sankcije Rusiji zbog konflikta u Ukrajini, te kritizovanja njihovih akcija u Siriji. 

Sastanak na Kubi je zaista pametna računica. Postavljajući sankcije Rusiji, Europa je prešla granice. Ali Kuba, gdje je SovjetskI savez obezbijedio ključnu finansijsku pomoć u zamjenu za ropsku odanost Fidela Castra, nudi moćan podsjetnik na rusku globalnu važnost. Otočni lideri se nikada nisu odrekli kršćanstva na način na koji su Sovjeti, te su tokom posljednjih 20 godina tri puta bili mjesto posjete papa: Ivana Pavla II 1998. godine, Benedikta XVI 2012. godine i pape Franje 2015. godine. Raul Castro, Fidelov brat i nasljednik,  već je pozvao patrijarha u posjetu, kako bi iz prve ruke uvidio da su komunizam i kršćanstvo kompatibilni. 

Za Putina, sastanak nije mogao doći u bolje vrijeme. Smanjivanje cijena nafte, dramatično opadanje vrijednosti rublje, trenutne sankcije, te krvave slike koje dolaze iz Sirije, učinile su ga očajnim za pozitivnim vijestima. Koju bolju priliku za fotografiju možete dobiti nego fotografiju Kristovog vikara kako stoji rame uz rame s vašim duhovnim i političkim saveznikom?
Liječenje jedne od najvećih kršćanskih podjela je plemenit cilj. Ali kada Franjo susretne Putinovog patrijarha, trebao bi se sjetiti stare engleske izreke: ''Onaj koji s đavolom večera treba imati dugu kašiku.''

Autorica je profesorica međunarodnih odnosa i dekanesa za akademske poslove pri Novoj školi, te viši docent na Svjetskom politološkom institutu.

Prijevod: Nadina Kruhović (Novi.ba)