Omiljena tema holivudskih uradaka: Najokrutniji evropski vladar koji je ubijao ljubeći

Na današnji dan 1547. umro je Henrik VIII, kralj Engleske i crkveni reformator.

Ustanovio je Anglikansku crkvu 1534. pri čemu je za poglavara određen sam engleski monarh.

Vjerski raskid s Rimom je posljedica odbijanja Vatikana da mu dozvoli razvod od Katarine Aragonske zbog ženidbe s Anom Bolen.

Zaposjeo je Vels, Škotsku i Irsku, te započeo gradnju flote koja će postati temelj kasnije engleske pomorske moći. 

Potječe iz čuvene dinastije Tudorovih. Rođen je u Palači Placentia pored Greenwicha kao treće dijete Henrika VII i Elizabethe od Yorka. Još kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka.

Svojim prvim potezima Henrik je kao novi vladar htio ukazati da će se njegova vladavina razlikovati od vladavine njegovog oca. Prvo je uklonio vodeće ličnosti iz vlasti Henrika VII. A nakon toga je na vanjskom planu počeo voditi drugačiju politiku od miroljubive politike svoga oca. Henrik je sebe smatrao ratničkim kraljem. U svojim mlađim godinama veći dio energije posvetio je nadmetanju s drugim državama tog razdoblja, upadljivom razmetanju i razvoju dinastičkog ponosa, a manje nacionalnim interesima.

Među zakonima koji su donešeni tijekom Henrikove vladavine mnogi su bili kontroverzni kao na primjer Buggery Act koji je bio prvi zakon protiv sodomije, Witchcraft Act kojim se kažnjavalo i proganjalo vještice, te Zakon o izdaji iz 1534. godine kojim je pojam izdaje proširio i na riječi ne samo na djela.

Henrikov privatni život se vrlo često isprepletao s državnim poslovima i politikom. Njegova želja za dobivanjem muškog nasljednika i bračni život usko su utjecali kako na tadašnju, ali i buduću vanjsku i unutrašnju politiku Engleske, tako i na položaj vjere u Engleskoj i odnose s poglavarom Katoličke crkve - papom.

Katarina Aragonska bila je s Henrikom trudna sedam puta, no preživjelo je samo jedno dijete, kći Marija. Henrik je, međutim, silno želio muškog nasljednika, jer je smatrao da jedino sin može osigurati kontinuitet engleske krune. U početku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice, Mary Boleyn i Elizabeth Blount, ali zaljubio se u Marynu sestru Anu Boleyn. 

Ana je s Henrikom nekoliko puta ostala trudna, ali je Henriku rodila kćer Elizabethu, umjesto toliko željenog sina. Stoga je ubrzo dospjela u Henrikovu nemilost, jer je ovaj svu svoju pažnju počeo posvećivati Jane Seymour, a kako je sa njom želio dobiti zakonitog sina morao se razvesti od Ane Boleyn. Stoga je ista 1536. godine bila optužena za vještičarenje, preljub i incest s bratom, te je osuđena i pogubljena odrubljivanjem glave iste godine.

Dan nakon pogubljenja Ane Boleyn 1536. godine, Henrik se oženio s Jane Seymour, koja mu je sljedeće 1537. godine rodila sina Edvarda, te umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Henrik je njenom smrću bio duboko pogođen jer je Jane smatrao svojom "jedinom istinskom ženom" koja mu je dala očajnički željenog sina i nasljednika.

1540. godine Henrik se ponovo oženio, i to sestrom svog saveznika u sukobu s papom, vojvode od Clevesa, Anom od Klevea. Iako je smatrao da je Ana neatraktivna, oženio ju je iz pragmatičnih političkih razloga, ali nikada s njom nije uspostavio bilo kakav bračni odnos pa je brak poništen iz razloga što nije niti konzumiran, a Ana od Klevea je dobila titulu Kraljeve sestre. Grof od Essexa koji je dogovarao ovaj brak osuđen je i pogubljen odrubljivanjem glave.

isti dan kada je pogubljen grof od Essexa, Henrik se oženio s Katarinom Howard, rođakinjom Ane Boleyn. Henrik je u početku bio oduševljen njome zbog njene mladosti (imala je tek 16 godina). Ipak, Katarina je ubrzo Henrika prevarila s jednim dvorjaninom, pa je brak poništen, a Katarina je pogubljena 1542. godine u dobi od samo 18 godina.

Zadnja Henrikova žena bila je Katarina Parr, bogata protestantica koju je Henrik oženio 1543. godine i koja je zaslužna za pomirenje Henrika sa svojim kćerima, Marijom i Elizabetom, koje su ranije, poništavanjem brakova njihovih majki s Henrikom, bile isključene iz nasljeđivanja i koje su slijedom toga opet postale moguće nasljednice engleske krune.

Pretpostavlja se, iako to nikada nije dokazano, da je Henrik bolovao od sifilisa koji je vjerovatno doveo do njegove smrti u dvorcu Whitehall dana 28. januara 1547. godine, a naslijedio ga je sin Edvard. Njegov život i vladavinu opisao je William Shakespeare u svojoj povijesnoj drami Henrik VIII.

Buran život okrutnog kralja iz loze Tudora bio je naravno i tema mnogobrojnih holivudskih uradaka. 

Redoslijed Henryjevih žena mnogo je lakše upamtiti korištenjem zgodne poslovice koja britanskim osnovcima i srednjoškolcima pomaže da bolje zapamte njegove supruge uz pomoć sudbine koja ih je u konačnici zadesila.

Divorced, beheaded, died; divorced, beheaded, survived.

(Razvod, smaknuće, smrt; razvod, smaknuće, život.)

Od prve i četvrte se, naime, razveo (Katarina Aragonska i Anne od Klevea); drugu i petu dao je pogubiti (Anne Boleyn i Catherine Howard); treća, omiljena mu Jane Seymour, umrla je, a šesta ga je nadživjela (Catherine Parr).