Neumorni glumac i veliki zavodnik koji je ostavio veliki utisak na filmsku umjetnost

Nikad nije imao glavne uloge, ali su se filmovi u kojima je glumio uvijek pamtili i po njemu. Ostavio je ogroman utisak na sve ljubitelje filma i bio itekako omiljen širom Jugoslavije.

Ipak, daleko najveći utisak ostavio je u filmskom ostvarenju u kojem zapravo nije progovorio niti jednu jedinu riječ. U ljubičastom odijelu i sa crvenim karminom na obrazima koji je trebalo da prikriju to što je bio i mrtav i ‘ladan. Naravno, riječ je o Mihajlu Bati Paskaljeviću.

Djetinjstvo i mladost proveo je u Kruševcu gdje je i započeo glumačku karijeru. Nakon gimnazije stupio je u KUD Ivo Lola Ribar, a potom i u Beogradsko dramsko pozorište, čiji je član bio od osnivanja. 

Studirao je na Muzičkoj akademiji, pozorišni odsjek i na grupi za jugoslovensku književnost Filozofskog fakulteta, a u Parizu je pohađao Školu za pantomimu i pokret. Poslije rata je angažovan i u Akademskom pozorištu, a bio je i član Narodnog pozorišta, Savremenog pozorišta i Pozorišta na Terazijama. Svoju karijeru započeo je komičnom ulogom u filmu "Čudotvoran mač" Vojislava Nanovića.

Mihajlo Paskaljević je zaista rijetko dobijao glavne uloge, ali su sve njegove role bile izuzetno zapažene. Tokom karijere igrao je u preko 100 filmova i pozorišnih predstava, i preko 50 TV drama i serija. Najzapaženije su mu uloga kapetana Jerotija u "Sumnjivom licu" i Estragona u Beketovoj drami "Čekajući Godoa". Iza sebe je ostavio i uloge u predstavama kao što su "Lukrecija ili ždrelo", "Iza kulisa", u serijama "Pozorište u kući", "Servisna stanica", "Na mesto građanine pokorni", kao i u filmovima "Orlovi rano lete", "Tuđa zemlja", "Već viđeno", "Mrtav 'ladan", "Nataša", "Zona Zamfirova". Glumio je i u mjuziklima "Kabare" i "Neki to vole vruće".

Uloge frizera odlično su mu ležale. Kao Veselin Veličković u "Srećnim ljudima" pravio je perike i pričao da je važio za velikog zavodnika. Kažu da je takav bio i u privatnom životu. Više puta se ženio ljepoticama. U seriji "Vruć vetar" isto je tumačio frizera, ali za pse. Kao gastarbajter prekrstio se iz Živojina Živkovića u Žilijena Živaga.

Može se reći da je orden njegove najviše citirane replike osvojila "Je li, bre, pa ko će da plati one dve kleke?" To je izgovorio kao konobar koji je priželjkivao da liči na Žana-Pola Belmonda i bio zadužen da nedozvoljeno služi alkohol maturantima Karlovačke gimnazije u "Lajanju na zvezde". Okušao se i kao italijanski konobar u filmu "Poslednji krug u Monci".

Ipak jedna njegova uloga odskakala je od ostalih. Za nju se nikako nije očekivalo da će pripasti Bati. Nije sadržala ni trunku humora. To je njegova jedina dramska uloga. Tu je bio otac Olgice, glavne junakinje filma Gorana Markovića "Već viđeno". Nagrada na festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu pokazala je da ni kao ozbiljan lik nije omanuo.

Pozorište na Terazijama ga je zapamtilo po predstavi "Neki to vole vruće" koju on završava riječima "niko nije savršen". Dok posljednja filmska traka koja je zabilježila Paskaljevićevu glumu pripada "Pljački Trećeg rajha". Bio je ubijeđen da će dočekati 2004. godine premijeru tog filma, ali gangrena koja mu se raširila po cijelom tijelu omela ga je u tome. Tada je završio životnu, ali i glumačku karijeru.