Analiza: Šta će američki izbori značiti za Ukrajinu?

Američki predsjednik Donald Tramp već mjesecima pojačava pritisak na Ukrajinu, što se tumači i kao pokušaj osiguravanja političke podrške uoči izbora za Kongres, zakazanih za utorak. Ishod glasanja, na kojem se odlučuje o kontroli nad oba doma američkog parlamenta, mogao bi utjecati na budući smjer vanjske politike SAD-a, ali dolazi u trenutku izrazito narušenih odnosa Vašingtona i Kijeva.

Tramp je izazvao kritike američkih zastupnika, ukrajinskih zvaničnika i evropskih partnera dopuštanjem uvoza ruskog dizela i ublažavanjem sankcija Moskvi, što predstavlja odstupanje od dosadašnje zapadne strategije. Istovremeno, od Kijeva se traži obustavljanje napada na ruske rafinerije, dok se Ukrajina suočava i s povremenim prekidima obavještajne podrške i isporuka sistema Patriot, piše The Kyiv Independent.

Eventualna pobjeda demokrata mogla bi dovesti do sastava Kongresa naklonjenijeg Ukrajini i omogućiti strožiji nadzor nad vanjskopolitičkim potezima predsjednika. Ipak, stručnjaci koje je konsultovao The Kyiv Independent upozoravaju da bi Tramp i u takvim okolnostima zadržao snažnu kontrolu nad američkom vanjskom politikom. 

Američki građani na ovim izborima biraju svih 435 članova Predstavničkog doma, a očekuje se da bi demokrati prvi put od 2020. mogli osvojiti većinu. U Senatu, gdje se bira trećina od ukupno 100 članova, put demokrata do većine znatno je teži, ali nije nemoguć. Trenutno se svega sedam senatorskih utrka smatra potpuno neizvjesnim.

Pomoć Ukrajini mimo Trampa 

Čak i ako demokrati osvoje 51 mjesto potrebno za kontrolu Senata, za usvajanje ključnih zakona i dalje će im biti potrebna podrška dijela republikanaca kako bi prevazišli takozvani filibuster, proceduru koja za usvajanje određenih zakona zahtijeva 60 glasova.

Ipak, američki senatori već su pokazali da mogu postići međustranački dogovor o podršci Ukrajini. Posljednji takav slučaj zabilježen je u augustu, kada je sa 86 glasova usvojen prijedlog zakona koji je inicirao pokojni republikanski senator Lindzi Grejem. 

Međutim, takva saradnja ne može se smatrati zagarantovanom.

- U današnjem izrazito polariziranom političkom okruženju većina zastupnika oklijeva suprotstaviti se predsjedniku iz vlastite stranke, čak i kada se ne slažu s njegovim odlukama - objasnio je za The Kyiv Independent Džejms M. Lindzi, stručnjak za američku vanjsku politiku pri Vijeću za vanjske odnose (CFR).

Čak i ako demokrati osiguraju dovoljno glasova za usvajanje zakona o pomoći Ukrajini ili uvođenju strožijih sankcija Rusiji, Tramp može iskoristiti predsjednički veto. Da bi ga poništili, potrebna je dvotrećinska većina u oba doma Kongresa, što bi demokratima bilo veoma teško ostvariti.

- Kongres rijetko uspijeva poništiti predsjednički veto, posebno kada je riječ o vanjskoj politici - upozorio je Lindzi.

Ipak, kontrola nad jednim ili oba doma Kongresa demokratima bi omogućila korištenje određenih političkih i zakonodavnih mehanizama. Podršku Ukrajini mogli bi uvrstiti u zakone čije je usvajanje neophodno za funkcionisanje države, poput budžeta za odbranu ili Zakona o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA).

Time bi, prema objašnjenju stručnjaka s Instituta Brookings Danijela Hamiltona, Trampa doveli u situaciju da mora odlučiti hoće li staviti veto na takve zakone.

- Malo je vjerovatno da bi to učinio jer se tim zakonima finansira cijelo Ministarstvo odbrane - objasnio je Hamilton.

Ipak, čak i ako bi predsjednik potpisao takav zakon, ostaje pitanje njegove provedbe. Tramp bi mogao jednostavno zanemariti pojedine odredbe, čime bi njihova praktična primjena bila dovedena u pitanje.

Kada predsjednik zaobiđe Kongres
Takvi slučajevi već su zabilježeni. Opsežan zakon o sankcijama Rusiji, koji je zagovarao senator Grejem, usvojen je i potpisan u septembru. Uprkos tome, Tramp nije pooštrio politiku prema Moskvi, već je postupio suprotno.

Predsjednik je 16. oktobra odobrio široko izuzeće od sankcija predviđenih tim zakonom, svega nekoliko dana nakon što je Ministarstvo finansija ukinulo ograničenja na kupovinu ruskog dizela.

Slična situacija dogodila se i ranije ove godine, kada je Pentagon mjesecima odgađao isplatu 400 miliona dolara vojne pomoći Ukrajini, iako je Kongres prethodno odobrio ta sredstva.

Ovi primjeri pokazuju koliko su ograničene mogućnosti Kongresa: čak ni usvajanje zakona ne garantuje da će izvršna vlast postupiti u skladu s njegovim odredbama.

Zanimljivo je da je Kongres tokom administracije Džoa Bajdena imao znatno veći utjecaj na politiku prema Ukrajini. Tada je Predstavnički dom, u kojem su većinu imali republikanci, mjesecima blokirao ključni paket vojne pomoći, što je krajem 2023. i početkom 2024. godine izazvalo ozbiljan nedostatak municije u ukrajinskoj vojsci.

Međutim, takav odnos snaga ne bi imao isti učinak u slučaju sukoba Trampa i Predstavničkog doma pod kontrolom demokrata.

Prema ocjeni Lindzija, za provođenje sadašnje vanjske politike predsjedniku nije potrebna saglasnost Kongresa.

- Neke predsjedničke ovlasti, poput odluka o tome kada, s kim i o čemu pregovarati, izvan su dosega Kongresa - istakao je.

Podsjetio je da je Tramp u februaru 2025. godine u Ovalnom uredu javno ponizio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, što je izazvalo brojne reakcije u Sjedinjenim Državama i Evropi. Nekoliko mjeseci kasnije ugostio je ruskog predsjednika Vladimira Putina na Aljasci, čime je prekinuta diplomatska izolacija Moskve.

- Demokratski Predstavnički dom može se protiviti diplomatiji Donalda Trampa s Rusijom, ali ga ne može prisiliti da je promijeni - zaključio je Lindzi.

Veći nadzor nad administracijom
Pobjeda demokrata ne bi automatski promijenila Trampovu politiku, ali bi mogla ojačati položaj Ukrajine u američkom Kongresu.

Ukoliko bi Hakim Džefris zamijenio Majka Džonsona na čelu Predstavničkog doma, republikanci više ne bi mogli blokirati prokrajinske zakonske prijedloge na isti način kao što su tokom Bajdenove administracije blokirali paket pomoći Ukrajini.

Preuzimanje većine u jednom ili oba doma demokratima bi omogućilo kontrolu nad kongresnim odborima, ali i pokretanje istraga te pozivanje zvaničnika na svjedočenje, uz mogućnost izricanja kazni za neodazivanje.

Hamilton smatra da bi tu mogućnost mogli iskoristiti za pokretanje istraga o osnivaču SpaceX-a Ilonu Masku, ministru odbrane Pitu Hegsetu ili Trampovim izaslanicima za mirovne pregovore Stivu Vitkofu i Džaredu Kušneru.

Mask se suočio s optužbama zbog privremenog ograničavanja usluge Starlink u Ukrajini, dok se Hegset povezuje s odgađanjem isporuke raketa Patriot. Vitkof i Kušner našli su se pod kritikama zbog promoviranja mirovnih planova za koje se tvrdi da idu u korist Moskvi.

Demokratska većina u Predstavničkom domu omogućila bi i pokretanje postupka opoziva predsjednika, odnosno impičmenta, potencijalno i treći put protiv Trampa. Međutim, takav postupak ne bi automatski značio njegovu smjenu, za koju je potrebna dvotrećinska podrška Senata.

Demokratski zastupnik iz Kalifornije Majk Levin izjavio je za The Kyiv Independent da će njegova stranka koristiti sve raspoložive mehanizme kako bi nadzirala rad administracije i osigurala podršku Ukrajini.

- Iskoristit ćemo svaki zakonodavni i nadzorni alat koji nam je na raspolaganju kako bismo administraciju pozvali na odgovornost i osigurali da Ukrajina dobije sigurnosnu pomoć potrebnu za odbranu - poručio je Levin.

Dodao je da bi eventualni tajni dogovori s Kremljom, prekidi u razmjeni obavještajnih podataka ili problemi s funkcionisanjem Starlinka bili pod "rigoroznim nadzorom" ukoliko demokrati preuzmu kontrolu nad kongresnim odborima.

Ukrajina nije prioritet?
Gregori Miks, vodeći demokrata u Odboru za vanjske poslove, najavio je saradnju sa zastupnicima obje stranke na donošenju zakona koji bi Trampovu administraciju obavezali da nastavi pružati podršku Kijevu.

Prema njegovim riječima, cilj je usvojiti propise koji će "prisiliti Trampovu administraciju da Ukrajini pruži sigurnosnu, ekonomsku i obavještajnu podršku potrebnu za odbranu od Putinove brutalne i nezakonite invazije".

Miks je najavio i da će raditi na "popravljanju" Grejemovog zakona kako bi se "predsjedniku Trampu onemogućilo da jednostrano uvozi ruske energente i potkopava američke nacionalne interese".

Uprkos svemu tome, malo je vjerovatno da će podrška Ukrajini biti među glavnim prioritetima demokrata nakon izbora.

Plan ove stranke za prvih 100 dana rada usmjeren je prvenstveno na pitanja koja najviše zabrinjavaju američke građane, među kojima su troškovi života i smirivanje sukoba s Iranom, koji je doprinio rastu inflacije. Podrška Kijevu nije među glavnim temama tog programa.

Čak i u slučaju da se suoči s Kongresom koji mu nije naklonjen, Tramp će i dalje imati najvažniju ulogu u kreiranju američke međunarodne politike.

- Historijski gledano, predsjednici se u takvim okolnostima okreću vanjskoj politici. Zbog toga je vjerovatno da će Tramp postati još odlučniji u provođenju pojedinih inicijativa, što bi moglo uključivati saradnju s Putinom i Si Đinpingom na štetu Ukrajine i Evrope - smatra Hamilton.

S njim se slaže i Lindzi, koji ističe da Trampa očigledno ne zabrinjava nepopularnost pojedinih političkih poteza, poput dogovora o ruskom dizelu ili ublažavanja sankcija Moskvi.

Budući da se ne može ponovo kandidovati za predsjednika, američki lider ima još manje razloga da prilagođava svoje odluke političkom raspoloženju birača.

- To nisu odluke predsjednika koji se rukovodi političkim trendovima - zaključio je Lindzi.