Na zabačenom otoku ostavili su 4000 ovaca: Decenijama poslije zatekli prizor koji je šokirao naučnik
Oko 4.000 ovaca ostavljeno je 1931. godine na jednom od najizoliranijih otoka na svijetu. Campbell, koji se nalazi oko 600 kilometara južno od Novog Zelanda, trebao je postati mjesto uspješnog uzgoja ovaca, ali su izuzetno teški ekonomski i životni uslovi na otoku na kraju doveli do propasti farme. Životinje su nakon odlaska ljudi ostale same, bez ikoga ko bi se brinuo o njima. Decenijama kasnije njihova sudbina postala je predmet naučnog istraživanja.
Farmu je posljednjih godina njenog postojanja vodio John Warren, koji ju je preuzeo samo nekoliko godina prije zatvaranja. Posao je, međutim, postajao sve manje isplativ. Cijene vune su padale, a njen prijevoz s udaljenog otoka bio je skup i logistički izuzetno zahtjevan. Situaciju je dodatno pogoršala Velika depresija, koja je pogodila svjetsku ekonomiju. Prema istraživanju Australskog nacionalnog univerziteta (Australian National University), Warren i njegovi zaposlenici nakon propasti farme čak su dvije godine čekali priliku da napuste otok. Kada su konačno uspjeli otići s Campbella, za sobom su ostavili poljoprivredne objekte, oko 4.000 ovaca i nekoliko desetina goveda.
Životinje su se morale same snalaziti u okruženju koje je bilo sve samo ne gostoljubivo. Campbell je izložen snažnim vjetrovima, obilnim padavinama i stalnoj vlazi, a hladna i surova klima dodatno je otežavala opstanak. Bez skloništa, redovne prehrane i ljudske brige, veliki dio stada nije preživio prve godine. Ipak, dio životinja uspio se prilagoditi. Prema istraživanju objavljenom u časopisu New Zealand Journal of Ecology, do 1961. godine na otoku je ostalo približno 1.000 ovaca. Nakon početnih velikih gubitaka populacija se postepeno počela oporavljati, a izolacija je pokrenula zanimljiv proces prirodne selekcije.
Budući da više nije bilo uzgajivača koji bi birali životinje prema količini i kvalitetu vune, niti ljudi koji bi ih štitili od hladnoće i bolesti, preživljavale su i razmnožavale se one koje su bile najbolje prilagođene lokalnim uslovima. S vremenom su se počele mijenjati i njihove fizičke osobine. Do 1970-ih ovce su se počele razmnožavati u mlađoj dobi, a razvile su i sposobnost prirodnog odbacivanja vune. Drugim riječima, više im nije bilo potrebno šišanje, koje je inače nužno kod mnogih pasmina domaćih ovaca. Osobine koje bi u organiziranom uzgoju možda bile zanemarene pokazale su se korisnima u divljini.
Taj slučaj privukao je pažnju naučnika jer je pružio rijetku priliku za proučavanje promjena u populaciji domaćih životinja prepuštenih prirodnoj selekciji. Izolacija na otoku omogućila je istraživačima da prate kako okruženje utječe na preživljavanje, razmnožavanje i nasljedne osobine životinja. Međutim, ono što je bilo zanimljivo naučnicima postalo je ozbiljan problem za prirodu. Ovce su se hranile otočnom vegetacijom, a njihova intenzivna ispaša počela je ugrožavati autohtone biljne vrste. U osjetljivom ekosistemu udaljenog otoka, na kojem su se biljne zajednice razvijale bez velikih biljojeda poput ovaca, posljedice su bile posebno izražene.
Prirodnjaci su tokom 1970-ih upozorili da stado ozbiljno narušava vegetaciju i da bi nastavak takvog pritiska mogao trajno promijeniti otočni ekosistem. Novozelandske vlasti zato su odlučile ukloniti gotovo sve preostale ovce. Prije toga, u ljeto 1975. godine, grupa istraživača otputovala je na Campbell s posebnim ciljem: spasiti nekoliko životinja i sačuvati njihove neobične osobine. Odabrali su deset ovaca, koje su potom brodom prevezli na Novi Zeland, gdje su ih mogli sigurno uzgajati i pratiti.
Posebno ih je zanimala sposobnost prirodnog odbacivanja vune i otpornost na infekcije – osobine koje su se pokazale korisnima tokom decenija provedenih u surovim uslovima. U međuvremenu je na otoku podignuta velika ograda kako bi se odvojila područja izložena različitim nivoima utjecaja ispaše. Takav pristup omogućio je naučnicima da prate kako se vegetacija oporavlja nakon uklanjanja životinja i upoređuju promjene u ograđenim i neograđenim dijelovima otoka.