Amerikanci htjeli ukrotiti uragan suhim ledom. Dan poslije uslijedio je haos...

Amerikanci su pokušali ukrotiti uragan suhim ledom: Eksperiment se pretvorio u veliku aferu

Američki naučnici vjerovali su da bi oko 82 kilograma suhog leda moglo oslabiti uragan. Eksperiment je u početku djelovao obećavajuće, ali je oluja ubrzo promijenila smjer i krenula prema obali, izazvavši paniku među stanovništvom.

Danas se uragani prate satelitima, radarima i naprednim računarskim modelima, ali sredinom 20. stoljeća naučnici su o ovim snažnim atmosferskim sistemima znali mnogo manje. Zato pokušaj iz 1947. godine da se uragan „ukroti“ pomoću zamrznutog ugljikovog dioksida i danas privlači pažnju. Ono što je trebalo biti ambiciozan naučni eksperiment pretvorilo se u političku, pravnu i medijsku aferu.

Priča je počela 1946. godine u laboratoriji kompanije General Electric. Američki hemičar i izumitelj Vincent Schaefer istraživao je pothlađenu vodu, odnosno kapljice koje ostaju tekuće i na temperaturama ispod nule. Tokom jednog eksperimenta dodao je suhi led, nakon čega su se gotovo trenutno stvorili brojni kristali leda.

To otkriće dovelo ga je do ideje o umjetnom zasijavanju oblaka. Schaefer je smatrao da bi unošenjem suhog leda u oblake pothlađene kapljice mogle preći u led i tako potaknuti stvaranje kiše ili snijega. Zajedno s fizičarom Irvingom Langmuirom počeo je razmatrati može li se istom metodom utjecati i na snažne oluje.

Tako je nastao projekat Cirrus, zajednički poduhvat General Electrica, američkog vojnog Signalnog korpusa i Ureda za pomorska istraživanja. Cilj je bio ispitati može li se zasijavanjem oblaka promijeniti struktura i intenzitet oluja. U to vrijeme meteorološki sateliti nisu postojali, a predviđanje putanje uragana bilo je mnogo nepouzdanije nego danas.

Prilika za prvi eksperiment na uraganu pojavila se u oktobru 1947. godine. Nakon što je obilnom kišom pogodila južnu Floridu, oluja se udaljila od obale i činilo se da se kreće prema otvorenom Atlantiku. Naučnici su procijenili da je to pogodna prilika za eksperiment.

Ujutro 13. oktobra iz vojne baze MacDill na Floridi poletio je modificirani bombarder Boeing B-17. Prema pisanju časopisa Smithsonian Air & Space, avion je prevozio oko 82 kilograma usitnjenog suhog leda.

Posada je rasipala komadiće suhog leda iznad oblaka na vanjskom dijelu uragana, dok je drugi avion snimao promjene. Članovi tima prijavili su promjene u oblacima i pojavu oborina. Schaefer je procijenio da je postupak zahvatio područje od nekoliko stotina kvadratnih kilometara.

Ipak, naučnici nisu uspjeli pouzdano utvrditi šta se događalo u unutrašnjosti oluje. Zbog problema s navigacijskom opremom i ograničenih mogućnosti mjerenja nisu mogli jasno razlikovati prirodne promjene od eventualnih posljedica zasijavanja.

U početku se činilo da je uragan oslabio, ali je već sljedećeg dana ponovo ojačao i krenuo prema zapadu, odnosno američkoj obali. Oluja je stigla do kopna u blizini Savannah u Georgiji, a potom pogodila i dijelove Južne Karoline. Prema tadašnjim izvještajima, jedna osoba je poginula, dok je materijalna šteta procijenjena na dva do tri miliona tadašnjih dolara.

Nakon što se saznalo za eksperiment, među stanovnicima i lokalnim vlastima pojavile su se sumnje da su naučnici sami usmjerili uragan prema kopnu. Vlasnici oštećenih kuća i zemljišta najavljivali su tužbe, a General Electric našao se pod snažnim pritiskom javnosti.

Jesu li naučnici zaista promijenili putanju uragana? Za takvu tvrdnju nisu postojali čvrsti dokazi. Naknadne meteorološke analize pokazale su da je oluja počela mijenjati smjer još prije eksperimenta. Kao dodatni argument navodio se i uragan iz 1906. godine, koji je bez ljudske intervencije slijedio sličnu putanju. Iako je projekat pretrpio ozbiljan udarac, pokušaji zasijavanja uragana nisu odmah potpuno obustavljeni.

Početkom šezdesetih godina istraživanja su nastavljena kroz projekat Stormfury. Umjesto suhog leda, naučnici su koristili srebrni jodid, nadajući se da će potaknuti stvaranje novog, šireg zida oko oka uragana i tako smanjiti brzinu najjačih vjetrova.

Projekat Stormfury trajao je, uz prekide, od 1962. do 1983. godine. Istraživanja su, međutim, pokazala da se uragani prirodno mijenjaju na način koji se ranije pripisivao zasijavanju. Također se ispostavilo da u njihovim oblacima često nema dovoljno pothlađene vode da bi metoda djelovala prema prvobitnim pretpostavkama.

Eksperiment iz 1947. godine nije dokazao da čovjek može ukrotiti ili preusmjeriti uragan. Ipak, pokazao je koliko je teško provoditi kontrolirane eksperimente unutar atmosferskih sistema koji se neprestano mijenjaju i raspolažu ogromnom količinom energije.

Langmuir i njegovi saradnici vjerovali su da je suhi led utjecao na dio oblačnog sistema, ali nisu mogli dokazati da je promijenio putanju cijele oluje. Umjesto potvrde da tehnologija može upravljati uraganima, eksperiment je pokazao koliko su ovi atmosferski divovi složeni i nepredvidljivi.