Prije 34 godine vođena je jedna od ključnih bitaka za Sarajevo: "11 plavih" i Trg heroja nisu pali

U zoru 5. oktobra 1992. godine počela je jedna od najtežih bitaka za odbranu Sarajeva. Tri dana kasnije, 7. oktobra, Trg heroja ostao je pod kontrolom branilaca, čime je zaustavljen pokušaj prodora i presijecanja grada na dva dijela.

U središtu žestokih borbi nalazio se nekadašnji restoran „11 plavih“, smješten uz pomoćni teren stadiona Grbavica.

Ključna tačka odbrane
Kako je 8. oktobra 1992. godine izvještavao BHT, isturena linija odbrane Sarajeva duž Hrasnog Brda, u neposrednoj blizini Željinog stadiona, ostala je stabilna uprkos višednevnom i snažnom granatiranju. 

Agresorske snage pokušavale su se probiti prema tadašnjem Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, a potom dalje prema ulici Ivana Krndelja. U tom pokušaju stigle su do objekta nekadašnjeg restorana „11 plavih“. 

Prostor između okupirane Grbavice, Željinog stadiona, Hrasnog i Trga heroja imao je ogroman strateški značaj. Upravo preko tog pravca pokušavao se presjeći Sarajevo, što je za grad pod opsadom predstavljalo pitanje opstanka.

Poseban dio priče odnosi se i na arhivske snimke iz tog perioda. Videoreportaža BHT-a iz 8. oktobra 1992. godine, koja je ranije bila dostupna na internetu, danas se više ne može pronaći. 

Nestali su i brojni drugi videosnimci iz perioda opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu koji su godinama bili dostupni javnosti.

To otvara i šire pitanje očuvanja digitalne memorije rata – ko uklanja arhivske sadržaje, zbog čega nestaju i postoji li dokumentacija o tome kada i na čiji zahtjev su određeni snimci uklonjeni.

Napad počeo u zoru
Bitka za „11 plavih“ počela je 5. oktobra 1992. godine. Jedna grupa agresorskih vojnika zauzela je restoran smješten uz pomoćni teren stadiona Grbavica.

Prema svjedočenjima učesnika i kasnijim zapisima, među napadačima su bili i pripadnici specijalnih jedinica iz Niša, poznati kao niški specijalci.

Nakon zauzimanja objekta uslijedio je pokušaj napredovanja prema linijama odbrane Sarajeva. Jedan pravac vodio je Dinarskom ulicom, današnjom Zvorničkom, prema glavnim ulazima u stadion, dok se drugi pružao iznad stadiona prema položajima na Hrasnom i Trgu heroja.

Branioci Sarajeva situaciju su pratili iz Štaba jedinice Ivan Krndelj, koji se nalazio u ulici Ivana Krndelja, danas ulici Azize Šaćirbegović.

Odmah su upućeni prvi branitelji, a ubrzo su stigla i pojačanja iz pravca Trga heroja, Hrasnog i Hrasnog Brda. U borbe su se uključili i pripadnici specijalnih jedinica MUP-a.

Muzej Armije RBiH u svojoj hronologiji posebno bilježi 6. i 7. oktobar kao dane bitke za „11 plavih“. Prema toj hronologiji, srpske specijalne jedinice ušle su u objekat, nakon čega su bile blokirane i uništene.

Za stanovnike Trga Pere Kosorića i okolnih dijelova Hrasnog to nije bila samo vojna operacija. Rat se odvijao ispred njihovih zgrada, u haustorima i podrumima.

Granatiranje je trajalo danima. Stanovnici su se sklanjali u podrume, a dobijali su upute da ne pale svjetla i da kroz podrumske prozore, zaštićene vrećama pijeska, pokušavaju pratiti situaciju.

Prve informacije o velikim gubicima agresorskih snaga stigle su nakon što je u Štabu Ivana Krndelja presretnuta radioporuka u kojoj se tražilo hitno slanje pojačanja prema „11 plavih“, uz informaciju da ima mnogo poginulih i ranjenih.

Zamjenik komandira jedinice na Trgu, Nusret Branković, ubrzo je potvrdio informacije. Prema njegovim riječima, na Željinom stadionu bilo je mnogo poginulih pripadnika agresorskih snaga.

Drugog dana bitke na područje su stigli i strani novinari koji su na toj liniji bili nekoliko dana ranije.

Jedan od branitelja zapisao je kako su se raspitivali zbog čega agresorske snage tako snažno napadaju upravo pravcem Trga i Hrasnog Brda, ali i koliko je stanova na Trgu u međuvremenu izgorjelo.

Posebno su ih zanimala imena boraca koji su se nalazili na liniji, njihova nacionalnost i zanimanje.

Istog dana dogodila se i tragedija koja je ostala zapisana u svjedočenjima učesnika. U blizini zgrade u kojoj je bio smješten Štab poginuo je stariji Sarajlija poznat po tome što je hranio golubove.

Prema svjedočenju branitelja, pogodio ga je snajperista iz Ozrenske, koji je nastavio pucati i nakon što je čovjek već bio mrtav, onemogućavajući bilo kome da mu priđe.

Borba za svaki metar
Kako su borbe trajale, prostor oko restorana „11 plavih“ postao je jedna od ključnih tačaka.

Komandant agresorskih jedinica na Grbavici Branislav Gavrilović Brne tražio je pomoć, a prema svjedočenjima, u jednom trenutku kontaktirao je i Vojislava Šešelja, tražeći da se na Palama zatraži hitna podrška.

S druge strane, agresorske jedinice iz Dinarske ulice tražile su transportere za izvlačenje poginulih i ranjenih, ali pomoć nije stigla.

Branioci su nastojali zatvoriti prostor i vratiti kontrolu nad objektom. Jednu od grupa predvodio je Jasmin Češko.

Prema svjedočenjima učesnika, grupa branilaca uspjela je prići agresorskim vojnicima na svega nekoliko metara, toliko blizu da druga strana nije ni shvatila da su im se približili.

U trodnevnim borbama poginula su dvojica pripadnika Armije RBiH – Sado Gojak i Mirhad Alibašić. Trojica branilaca su ranjena, prema svjedočenju prvog ratnog komandanta Odreda Hrasno Brdo Envera Zornića.

Njihova imena ostala su dio historije ove bitke.

Jer iza svake informacije o odbrani linije nalazili su se ljudi koji su je branili vlastitim životima.

Istovremeno, gubici agresorskih snaga bili su veliki.

Svjedočenja sačuvana u filmu

Godinama kasnije, dokumentarni film „11 Plavih – Bitka za civile“, autora Avde Huseinovića, kroz svjedočenja neposrednih učesnika rekonstruirao je događaje iz tri oktobarska dana 1992. godine.

Film je premijerno prikazan 2022. godine, povodom 30. godišnjice bitke. Huseinović je tada istakao da su u filmu govorili ljudi koji su direktno učestvovali u borbama, uz poseban fokus na humanu dimenziju cijelog događaja.

Proboj je zaustavljen
Trećeg dana, 7. oktobra 1992. godine, pokušaj proboja agresorskih snaga bio je zaustavljen.

Trg heroja ostao je odbranjen, a linija između pomoćnog terena Željezničara i Hrasnog Brda nije probijena. Nakon te bitke, prema svjedočenjima učesnika, na tom dijelu fronta više nije bilo pokušaja prodora kakav je viđen početkom oktobra.

Danas je prostor nekadašnjeg restorana „11 plavih“ dio svakodnevnog Sarajeva. Pomoćni teren ponovo je sportski prostor, Trg heroja mjesto svakodnevnog života, a Hrasno jedno od brojnih sarajevskih naselja.

Ipak, početkom oktobra 1992. godine nekoliko stotina metara tog prostora predstavljalo je jednu od ključnih tačaka odbrane opkoljenog Sarajeva.

Tu se branio grad, ali i nada da će Sarajevo preživjeti.