Od Velike do Male Gospojine su posebni dani: Ženama je ovo strogo zabranjeno da rade u tom periodu

Period između Velike i Male Gospojine donosi posebne običaje i vjerovanja, posebno za žene, koje su prema narodnoj tradiciji trebale izbjegavati teške poslove.

Period između Velike i Male Gospojine u srpskoj narodnoj tradiciji nije se smatrao običnim dijelom godine. Dani od 28. augusta do 21. septembra poznati su kao Međudnevnica ili Međugospojinci, a naši preci vjerovali su da upravo tada priroda ulazi u posebno razdoblje – ljeto polako prolazi, približava se jesen, privode se kraju veliki poslovi, a domaćinstvo se priprema za hladnije mjesece.

Velika Gospojina, odnosno Uspenje Presvete Bogorodice, obilježava se 28. augusta, dok se Mala Gospojina – Rođenje Presvete Bogorodice – slavi 21. septembra. Vrijeme između ova dva velika praznika u narodnom kalendaru imalo je posebno mjesto, pa su se kroz generacije razvijali običaji koji su se odnosili na zdravlje, porodicu, zemlju, plodove i pripreme za zimu.

Zašto je Međudnevnica bila toliko važna?

Etnolozi naglašavaju da običaje vezane za ovo doba godine treba posmatrati u kontekstu nekadašnjeg života, koji je mnogo više zavisio od godišnjih doba i prirodnih ciklusa.

Saša Srećković, muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu, objašnjava da Velika Gospojina u narodnom kalendaru predstavlja svojevrsnu granicu između dva perioda godine.

Zbog toga su se za ovaj praznik vezivali običaji povezani sa zdravljem, plodnošću, domaćinstvom i pripremama za vrijeme koje dolazi. On naglašava i da narodna vjerovanja ne treba posmatrati izdvojeno, već kao dio tradicionalne kulture u kojoj su čovjek, priroda, porodica i zajednica bili snažno povezani.

Upravo zato je Međudnevnica bila vrijeme kada se završavalo ono što je započeto tokom ljeta i pripremalo za jesen.

Vjerovalo se da biljke tada imaju posebnu snagu
Jedno od najpoznatijih vjerovanja odnosi se na branje ljekovitih trava i sazrelih plodova.

Etnologinja, prof. dr. Vesna Marjanović, navodi da su se običaji razlikovali od jednog kraja Srbije do drugog, ali da je bilo rasprostranjeno vjerovanje kako bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima naročito snažno djelovanje.

U različitim zapisima spominju se kičica, hajdučka trava, ugaslica, konjski bosiljak i druge biljke, dok su se u ovom periodu sakupljali i šipak, dren, oskoruša, šljive, trn i drugi plodovi koji sazrijevaju krajem ljeta i početkom jeseni.

Poseban značaj imao je bosiljak

U tradicionalnoj kulturi bosiljak nije bio samo biljka koja se koristila u domaćinstvu, već mu se pripisivala i zaštitna i obredna uloga.

Naravno, tvrdnja da biljke upravo u ovom periodu dobijaju „posebnu ljekovitu moć“ pripada narodnom vjerovanju i ne treba je miješati sa savremenim medicinskim dokazima.

Vjerovalo se i da „zemlja odmara“

Za Međudnevnicu se u pojedinim krajevima vezivalo još jedno zanimljivo pravilo – da u ovom periodu „zemlja odmara“.

Zbog toga su ljudi izbjegavali određene teške poljoprivredne radove i nastojali privesti kraju ono što je već bilo započeto.

Kraj augusta i početak septembra svakako su predstavljali prirodnu prekretnicu u seoskom životu. Završavali su se veliki ljetni poslovi, pristizali plodovi, pripremala se zimnica, a domaćinstva su se polako spremala za hladnije dane.

Važno je naglasiti da ovakva zabrana nije crkveno pravilo, već dio narodnih običaja koji su se razlikovali od mjesta do mjesta.

Šta se prema predanju savjetovalo ženama?

S Međudnevnicom su bila povezana i posebna vjerovanja koja su se odnosila na žene.

U pojedinim krajevima smatralo se da žene u ovom periodu ne bi trebalo da započinju velike i zahtjevne poslove, već da prije svega dovrše ono što je već započeto.

Takva vjerovanja treba razumjeti kao dio stare narodne tradicije, a ne kao vjersku obavezu.

Dani kada je trebalo obnoviti prijateljstva

Međudnevnica nije bila povezana samo sa zemljom i biljem.

Prema narodnom predanju, ovo je bilo dobro vrijeme za pomirenje, susrete i obnavljanje prijateljstava. Ideja je bila da se u hladniji dio godine uđe bez svađa i neriješenih odnosa, u slozi s porodicom, komšijama i prijateljima.

U tome se možda najbolje vidi širi smisao starih običaja – kraj ljeta nije označavao samo promjenu vremena, već i trenutak kada je trebalo urediti kuću, završiti poslove i „urediti“ međuljudske odnose.

A šta je sa zmijama i Svetim Savom?

Za ovaj dio godine vezane su i brojne legende.

Jedna od njih kaže da se tokom Međudnevnice Sveti Sava „dogovara sa zvijerima“ koliko će štete napraviti tokom zime. Postojalo je i vjerovanje da su u ovom periodu zmije posebno opasne, zbog čega se savjetovao oprez prilikom boravka u prirodi.

Riječ je, naravno, o narodnom predanju, a ne o crkvenom učenju.

Iza vjerovanja o zmijama može se prepoznati i praktična strana života naših predaka. Kraj ljeta i početak jeseni vrijeme su kada su ljudi intenzivno boravili u prirodi, skupljali plodove i biljke, pa je oprez bio neophodan.

Neobičan običaj vezan za kokošija jaja

U pojedinim krajevima postojalo je i vjerovanje da jaja koja kokoške snesu tokom Međudnevnice ne treba prodavati niti koristiti za ishranu, već ih ostaviti za nasad, odnosno za izlijeganje pilića.

Danas ovakav običaj zvuči neobično, ali pokazuje koliko je u tradicionalnom domaćinstvu svaki dio godine imao svoje značenje i pravila.

Da li su se ljudi vjenčavali između dvije Gospojine?

U pojedinim sredinama nekada se izbjegavalo organiziranje svadbi u periodu između Velike i Male Gospojine. Međutim, to nije univerzalno crkveno pravilo koje se odnosilo na čitav period Međudnevnice.

Danas su upravo kraj augusta i septembar među omiljenim periodima za vjenčanja, pa je ovaj nekadašnji običaj u velikoj mjeri izgubio svoj značaj.