Otočić sa 4 stanovnika na kojem je kupanje zabranjeno: Mjesto na Jadranu na kojem nema kafića

Na samo desetak minuta vožnje brodićem od Punata nalazi se jedno od najneobičnijih mjesta na hrvatskom ostrvu Krku.

Usred mirne Puntarske drage, oko 750 metara od kopna, smjestio se mali i gotovo potpuno zeleni Košljun – ostrvce koje spaja netaknutu prirodu, bogatu istoriju i nevjerovatnu tišinu.

Košljun, poznat i pod nazivom Mostir, zaštićen je kao park-šuma, ali njegova vrijednost daleko nadilazi prirodne ljepote. Na svega nekoliko hektara nalaze se franjevački samostan, muzejske zbirke, biblioteka i brojna vrijedna umjetnička djela.

Do ostrva se dolazi brodićima iz luke u centru Punata, a sama vožnja traje svega desetak minuta. Čim zakoračite na ostrvo, postaje jasno da ste stigli na mjesto koje se razlikuje od većine turističkih destinacija na Jadranu. Nema velikih hotela, glasne muzike, restorana ni uobičajene ljetne gužve.

Više od 540 biljnih vrsta

Košljun je poseban i zbog svoje prirode. Na ostrvu je zabilježeno više od 540 biljnih vrsta, a gotovo cijelu njegovu površinu prekriva gusta vegetacija.

Iza krošnji drveća nalazi se franjevački samostan u kojem i danas živi redovnička zajednica. Prema podacima samostana, trenutno ga čine četvorica franjevaca.

Upravo kombinacija guste šume, mora i sakralnih objekata daje Košljunu atmosferu kakva se rijetko može pronaći na turistički razvijenom Jadranu.

Istorija koja seže daleko u prošlost

Iako je Košljun danas najpoznatiji po franjevcima, istorija ovog malog ostrva počinje mnogo ranije.

Arheološki nalazi svjedoče o životu na ostrvu još iz vremena prije širenja hrišćanstva. Kasnije su na njemu boravili benediktinci, koji su osnovali opatiju. Svetilište Svete Marije Košljunske s vremenom je postalo važno vjersko i kulturno mjesto za Krk i njegovu okolinu.

Nakon benediktinaca ostrvo su preuzeli franjevci, uz veliku podršku kneževa Frankopana. Samostan je obnavljan i razvijan prema učenju svetog Bernardina Sijenskog, koji je smatrao da bi redovnici trebalo da žive udaljeni od velikih gradskih sredina.

Košljun, okružen morem i šumom, bio je gotovo savršeno mjesto za takav način života.

Na prisustvo Frankopana podsjećaju i danas sačuvani grbovi u crkvi, kao i grob Katarine Frankopan s originalnom nadgrobnom pločom.

Biblioteka s oko 30.000 knjiga

Jedno od najvećih blaga Košljuna nalazi se unutar samostanskih zidina. Tamošnja biblioteka čuva oko 30.000 knjiga, među kojima su brojna stara i rijetka izdanja, rukopisi i istorijski dokumenti.

Posebno su vrijedne glagoljske knjige i rukopisi, inkunabule te stare pergamene iz samostanske muzičke biblioteke.

U kompleksu se nalazi i etnografski muzej koji posjetiocima približava nekadašnji život stanovnika Krka.

Izloženi su različiti predmeti, među kojima su makete brodova, drveno posuđe, poljoprivredni alati, oprema za proizvodnju sira, tradicionalni muzički instrumenti sopele, pribor za tkanje, narodne nošnje i keramika. Zbirka sadrži i stare novčiće te istorijske geografske atlase.

Ostrvo na kojem nema kafića ni restorana

Poseban doživljaj predstavlja sama šetnja kroz Košljun. Staze vode kroz gustu šumu crnike, pored malih kapela i drugih sakralnih objekata, sve do obale na kojoj se nalazi prepoznatljiva skulptura svetog Franje.

Na ulazu u samostanski kompleks posjetioce dočekuje tradicionalni franjevački pozdrav „Mir i dobro“, ispisan glagoljicom.

Možda je najzanimljivije to što na Košljunu nema sadržaja koji su uobičajeni za turistička mjesta. Nema kafića, restorana ni drugih komercijalnih objekata koji bi narušili mir ovog ostrvca.

Zbog toga posjeta Košljunu više podsjeća na kratki bijeg od svakodnevne vreve nego na klasičan turistički izlet.

Za obilazak je dovoljno izdvojiti oko dva sata – dovoljno vremena da se posjete samostan i muzejske zbirke, ali i da se lagano prošeta kroz šumu i uz more.

Legenda o nastanku ostrva

Košljun, kao i mnoga stara mjesta na Jadranu, ima i svoju legendu.

Prema narodnom predanju, na prostoru današnje Puntarske drage nekada se prostiralo plodno polje koje je pripadalo dvojici braće.

Kada je došlo vrijeme za podjelu uroda, jedan od braće navodno je pokušao prevariti drugog, koji je bio slijep. Nakon njegovog vapaja za pravdom, prema legendi, more je preplavilo cijelo polje.

Iznad površine mora ostao je samo dio zemlje koji je pripadao slijepom bratu.

Legenda kaže da je upravo taj komad kopna današnji Košljun – malo, zeleno ostrvo koje i danas čuva tragove prošlih vremena i pruža posjetiocima rijedak osjećaj mira i tišine.