Amerikanci uoči BiH rade istu grešku kao Talijani, a jedan će igrač imati poseban motiv
Stihovi koji već tri mjeseca za "zmajeve" koketiraju s proročanstvom u Seattlu su se, pak, nadogradili na novu dimenziju. Naime, nakon što je Bosna i Hercegovina preko leđa Walesa i Italije isprintala američku vizu i izborila drugi plasman na Svjetsko prvenstvo, sa zvučnika u Zenici je ekspresno odzvanjala najnovija himna reprezentacije - "I am from Bosnia, take me to America" - koja u refrenu, nakon ove rečenice, skriva najnoviji nastavak bajke, pišu Sportske novosti.
Izabranici Sergeja Barbareza su "preko bare" nokautirali Katar i uhvatili bod protiv Kanade, čime su rezervirali mjesto u nokaut-fazi Mundijala, pa su sada u fokusu novi stihovi iste pjesme:
- Take me to Golden Gate, I will assimilate - zadnji je dio refrena u hitu Dubioze Kolektiv, a Bosna i Hercegovina se nakon skupine već asimilirala sa svjetskom smotrom i, prema svemu sudeći, uskoro leti prema San Franciscu i samo 60 kilometara od Golden Gatea će pisati novu stranicu nogometne povijesti.
Trijumf protiv Katara možda nema zvučnu etiketu kao skalp protiv Italije u ožujku, ali pobjeda protiv azijske reprezentacije u Seattleu je, s obzirom na okolnosti, najveća za Bosnu i Hercegovinu jer ih je pogurala do šesnaestine finala na najprestižnijoj pozornici. Brazil se, pak, prije 12 godina transformirao u svojevrsno mitsko mjesto za ekspediciju Safeta Sušića, kao avantura koja se uskoro neće ponoviti, a kvalifikacijske putešestvije za Rusiju 2018. i Katar 2022. su sugerirale da će sjećanja na Maracanu ostati samo slika u vremenu jer je Svjetsko prvenstvo ponovno djelovalo kao neuhvatljiva fantazija.
Pragmatičan obrazac
No, Sergej Barbarez u ulozi izbornika i Emir Spahić u ulozi direktora reprezentacije su od travnja 2024. potpisali spektakularan scenarij. Strateg bez trunke trenerskog iskustva sjeo je na klupu i u 25 utakmica se pretvorio u kovača povijesti. Barbarez zasad ima učinak od devet pobjeda, sedam remija i devet poraza na klupi Bosne i Hercegovine, a izjednačenost vrišti i iz gol-razlike u njegovu mandatu jer su u ovome razdoblju zabili 40, a primili 41 pogodak. Njegovi "zmajevi" lete prema pragmatičnom obrascu: ne umiru u ljepoti, kompaktni su i organizirani, a drama im nije strano okruženje.
Nije tajna, pritom, da je izbornik "vatrene" isticao kao svojevrsne uzore u građenju kulta reprezentacije, pa ih je istaknuo i u intervjuu za Sportske novosti u ožujku prošle godine:
- Ta energija, ne mogu drugo kazati nego takva kakvu godinama manifestira Hrvatska, predstavlja garanciju uspjeha - poručio je Barbarez u razgovoru sa Zdravkom Reićem.
Njegove su trupe imale tu energiju protiv Kanade, iako su plesale po rubu poraza, ali zgrabile su bod i već su tada znali da će im puni plijen protiv Katara otvoriti vrata nokaut-faze. Protiv Švicaraca su se kvalitetno zatvorili do 74. minute, kada su se raspale obrambene kule, a rezultat (4:1) je samo posljedica pada koncentracije i nestanka energije u završnici. No, Bosna i Hercegovina je za završnu bitku skupine znala odjenuti ruho inicijatora i postati reprezentacija koja ganja pobjedu protiv inferiornije družine, pa je vratnica spriječila Edina Džeku da zabije za 3:0 već u prvom poluvremenu i utakmicu preusmjeri u mirnu luku.
Reflektore je na sebe (ponovno) usmjerio Kerim Alajbegović, čija je minijatura otključala Katar, a tinejdžer iz Kölna se pogotkom učlanio u elitno društvo jer su samo sedmorica igrača u povijesti bila mlađa od njega u vrijeme prvoga pogotka na Mundijalima. Dok je Alajbegović imao točno 18 godina i 276 dana, najmlađi među njima je bio Pelé (17 godina i 239 dana), a mlađi su još bili, primjerice, Gavi (18 godina i 110 dana) ili Michael Owen (18 godina i 190 dana), ali mladi dragulj Bosne i Hercegovine je nadmašio Laminea Yamala za 67 dana i Lionela Messija za 81 dan.
"Miris ljiljana" i "Country roads"
Reprezentaciju nakon Svjetskog prvenstva čeka redizajn jer je izvjesno da će se Džeko oprostiti od nacionalne vrste, pa će momčad tražiti nove lidere. Tu se, pak, već nameću Alajbegović (18) i Esmir Bajraktarević (21), kao dva najistaknutija predstavnika nove generacije i temelji za budućnost reprezentacije. Barbarez ih je samo djelomično zajednički koristio protiv Švicarske, kada su na terenu istovremeno proveli 27 minuta, ali protiv Katara su obojica bila u udarnoj postavi i zajedno odigrala 82 minute, što im je zasad najveća zajednička participacija u istoj utakmici za reprezentaciju. Bajraktarević je startao protiv Kanade, Alajbegović protiv Švicarske, a obojica u zadnjoj utakmici skupine jer su od prve minute morali napasti.
Prema kalkulacijama, Bosna i Hercegovina će u šesnaestini finala odmjeriti snage sa Sjedinjenim Američkim Državama u Santa Clari, nadomak San Francisca, a s tribina će odzvanjati i "Miris ljiljana", ali i "Country roads, take me home". Dvije himne će se naročito sudarati u Esmiru Bajraktareviću, potencijalnom adutu i starteru protiv Amerikanaca, koji je rođen u Wisconsinu i ima specifičan motiv. Prošao je kroz mlađe selekcije američke reprezentacije, prije dvije godine je i debitirao za seniorsku vrstu, ali nakon jednoga nastupa je promijenio nacionalno ruho i preselio u Bosnu i Hercegovinu.
Talijani su u ožujku prije tri mjeseca slavili pobjedu Bosne i Hercegovine protiv Walesa na raspucavanjima jer su se već vidjeli na Mundijalu, a sada Amerikanci već sanjaju medalju i povijesne pohode, s već upisanom pobjedom u glavama protiv Barbarezove vojske. Mogu li "zmajevi" režirati novu, najveću noć u povijesti?