Šta je "sindrom najstarije kćerke"?

Odrastajući kao najstarije dijete, J.L. Vulf često je osjećala da su granice između njene uloge i uloge njene majke nejasne.

"Do trenutka kada se rodio moj najmlađi brat, a meni je bilo skoro 11 godina, bila sam preplavljena osjećajem odgovornosti da njemu bude dobro. Sjedila bih uz njegov krevetić i posmatrala ga kako spava, samo kako bih bila sigurna da je na bezbjednom", ispričala je Vulfova, najstarija od četvoro djece.

Dodaje da nije mislila da njena majka nije sposobna, nego je osjećala da su u tom trenutku obje odgovorne za porodicu.

"Kao da sam bukvalno bila 'druga mama', a ne starija sestra", objasnila je ona. 

Njeno iskustvo je srž onoga što se danas popularno naziva "sindromom najstarije kćerke", a o kojem internetom kruže brojni članci i objave, piše HuffPost.

Iako "sindrom najstarije kćerke" nije službena medicinska dijagnoza, nego pojam iz popularne psihologije, nova studija sugeriše da u njemu ima više naučne istine nego što se do sada mislilo. 

Naučni tim predvođen Univerzitetom u Kaliforniji (UCLA) otkrio je da prvorođene kćerke u određenim okolnostima zaista mogu ranije sazrijevati kako bi pomogle majci u odgoju mlađe braće i sestara.

Istraživači su, naime, pronašli vezu između ranih znakova adrenalnog puberteta kod prvorođenih kćerki i visokih nivoa stresa koje su njihove majke doživjele tokom trudnoće.

Što je adrenalni pubertet?
Adrenalni pubertet je faza koja prethodi punom pubertetu, a tokom koje dolazi do promjena na koži, poput akni, te pojave dlačica na tijelu, prenosi Index. Ali, ključne su promjene u razvoju mozga koje potiču socijalno i kognitivno sazrijevanje. Drugim riječima, te spoljašnje fizičke promjene povezane su sa bržim postizanjem emocionalne zrelosti.

"Kada su vremena teška i majke su pod stresom tokom trudnoće, u majčinom je adaptivnom interesu da njena kćerka socijalno brže sazre", pojasnila je Dženifer Han-Holbruk, jedna od autorica studije. 

"To majci ranije obezbjeđuje 'pomoćnicu u gnijezdu', što pomaže ženama da u teškim uslovima održe na životu i kasnije potomstvo", kaže ona.

Autori studije kažu da je važno napomenuti da adrenalni pubertet ne uključuje razvoj grudi ili početak menstruacije. 

Teorija studije jeste da djevojčice postaju mentalno dovoljno zrele za brigu o mlađima, ali ne i fizički sposobne imati svoju djecu, što bi ih odvuklo od uloge pomoćnice u porodici.

Zašto ne i sinovi?
Zanimljivo je da ovaj fenomen nije uočen kod sinova ili kćerki koje nisu prvorođene. Istraživači vjeruju da za to postoji evolucijski razlog. 

"Jedan od razloga zašto nismo pronašli ovaj efekat kod prvorođenih sinova mogao bi biti taj što muška djeca rjeđe od ženske pomažu u direktnoj brizi o djeci, pa majke imaju manji adaptivni poticaj da ubrzaju njihov socijalni razvoj", objasnila je Han-Holbruk.

Osim toga, dodala je, prethodna istraživanja pokazuju da je vrijeme ženskog puberteta podložnije prilagođavanju kao odgovor na rane životne događaje nego što je to slučaj kod muškaraca.

Istraživanje trajalo 15 godina
Rezultati studije, objavljeni u februarskom izdanju časopisa "Psychoneuroendocrinology", zasnivaju se na podacima prikupljanim tokom 15 godina. 

Istraživači su pratili porodice od trudnoće majki pa sve do tinejdžerskih godina njihove djece. 

Prvorođene kćerke u određenim okolnostima mogu ranije sazrijevati. Foto fxquadro/Freepik/Magnific
U istraživanje su bile uključene žene iz dvije klinike u Južnoj Kaliforniji koje nisu pušile ni koristile lijekove i opijate tokom trudnoće.

Tokom trudnoće u pet su navrata mjereni nivoi stresa, depresije i anksioznosti kod majki. 

Nakon rođenja djece, od kojih su 48% bile djevojčice, a 52% dječaci, praćen je njihov razvoj. 

Zasebno su mjerene karakteristike adrenalnog i gonadalnog puberteta, poput rasta dlačica, promjena na koži, razvoja grudi ili promjene glasa. 

U obzir su uzeti i drugi faktori koji mogu uticati na rano sazrijevanje, poput razvoda roditelja ili ekonomske nesigurnosti.

Nakon analize svih podataka, zaključak je bio jasan: prvorođene djevojčice čije su majke doživjele visok nivo prenatalnog stresa sazrijevale su najbrže.

Evolucijsko prilagođavanje i "fetalno programiranje"
Ova otkrića doprinose sve boljem razumijevanju takozvanog fetalnog programiranja - fascinantnog područja koje istražuje kako stres i drugi faktori koje žena doživljava tokom trudnoće utiču na djecu dugo nakon rođenja. 

"Ovo je prvo takvo otkriće i fascinantno ga je posmatrati kroz evolucijsku leću", izjavila je Moli Foks, antropologinja sa UCLA i jedna od autorica studije.

U razgovoru za HuffPost, Foksova je pojasnila teoriju: "Jedna od fascinantnih teorija je da fetus u majčinoj utrobi dobija signale o tome kakav će svijet biti, a njegovo tijelo može fleksibilno prilagoditi svoj životni ciklus kako bi bio optimalno pripremljen za uslove koje očekuje".

Za J.L. Vulf, autoricu sa početka priče, nalazi studije nisu iznenađujući. 

"Moja je priča nešto drugačija - pravi pubertet, a ne samo adrenalni, prošla sam sa 12 godina, iako sumnjam da sam doživjela rano kognitivno sazrijevanje", rekla je Vulfova.

Ipak, druge studije sugerišu da za odgovorne najstarije kćerke postoji i nagrada: istraživanje iz 2014. pokazalo je da upravo one imaju najveće izglede za uspjeh, dok je studija iz 2012. otkrila da prvorođeni češće zauzimaju vodeće pozicije.

Foksova, koja je i sama najstarija kćerka (bliznakinja), zaključuje kako je sretna što je rad objavljen upravo u vrijeme kada je kulturna rasprava o ovoj temi u punom jeku. 

"Kao jedna od najstarijih, mislim da je to posebna uloga u svakoj porodici zbog potencijala za bliskost sa majkom i sposobnosti da pomognem u brizi za mlađu braću i sestre", kazala je Foksova.