Ko bi mogao biti novi Orbán? Najveći šok za Kremlj došao je iz jedne evropske zemlje

Analitičari zaključuju da su odnosi većine ovih političara s Rusijom situacijski i pragmatični
 
Viktor Orbán bio je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu najbliži prijatelj unutar Europske unije, a njegov odlazak s mađarske, a time i europske političke scene nakon 16 godina lišava Moskvu njezina najvažnijeg saveznika.

"Orbán je bio Putinov prijatelj djelomično jer mu je to bilo korisno", kaže Sam Greene, profesor ruske politike na King’s Collegeu u Londonu. Prema njegovim riječima, nije lako pronaći zamjenu. "Ne mislim da je to tako jednostavno kao kada nogometni trener kaže: 'Sljedeći igrač'", kazao je Greene. Ipak, potencijalni kandidati postoje. Najbliži Orbánovom profilu je slovački premijer Robert Fico. Poput bivšeg mađarskog čelnika, i on je nacionalistički populist. Fico je, uz Orbána, jedan od samo trojice europskih čelnika koji su se sastali s Putinom u Rusiji nakon pune invazije na Ukrajinu. Kao i Mađarska, Slovačka je jako ovisna o ruskoj energiji, a jeftin plin ključan je za njezino izvozno orijentirano gospodarstvo. Međutim, Fico nema onakav osobni odnos s Putinom kakav je imao Orbán. Oleg Ignatov, viši analitičar za Rusiju u Crisis Groupu, upozorava da Fico nema ni apetit ni dovoljnu domaću političku sigurnost za otvorenu konfrontaciju s Bruxellesom kakvu je vodio Orbán, koji je čak riskirao gubitak oko 35 milijardi eura iz fondova EU. 

"Fico je u sličnoj poziciji. Može iskoristiti svoj status autsajdera ili izazivača za domaće političke svrhe i za potrebe pregovora s Bruxellesom. Ali na kraju krajeva, zna da Rusija ne može Slovačkoj pružiti ono što Europa može. Dakle, postoje ograničenja u mjeri u kojoj je spreman to gurati. A Orban je upravo jasno dao do znanja ta ograničenja“, kaže Greene.

U Pragu, milijarder Andrej Babiš predsjedava koalicijskom vladom koju čine njegova vlastita populistička stranka Akcija za nezadovoljne građane (SFO), krajnje desničarska stranka Sloboda i izravna demokracija (SPD) i stranka koja zastupa vlasnike automobila. Poput Fica i Orbana, on je figura na koju se u europskom mainstreamu gleda s određenom sumnjom, a u Moskvi s određenom naklonošću. U prosincu prošle godine pridružio se Orbanu i Ficu u odbijanju jamstva za paket EU kredita Ukrajini od 90 milijardi eura. Također je ponovio neutemeljenu rusku tvrdnju da je Boris Johnson upropastio rani mirovni sporazum između Ukrajine i Rusije 2022. godine te je podržao Orbanove pozive Europi da izravno razgovara s Kremljom. No također je pokušao održati distancu između sebe i druga dva srednjoeuropska populista, piše Telegraph. Prekršio je predizborno obećanje da će ukinuti inicijativu prethodne vlade, koju je predvodila Češka, za kupnju streljiva za Ukrajinu. Osobno se obvezao zaštititi članstvo u NATO-u i EU, unatoč tome što njegovi koalicijski partneri iz SPD-a žele izaći iz obje organizacije, prenosi Vecernji.hr. 

"Nemamo isti stav kao Slovačka i Mađarska“, rekao je nakon odluke o zajmu kada su ga zamolili da objasni svoj umjereni stav. "Podržavamo Ukrajinu. Ne želimo jamčiti za zajmove. Slovačka i Mađarska odbile su bilo kakvu podršku", kazao je tada. 

Poput Fica, on nije netko tko je emocionalno ili ideološki vezan za Rusiju. I poput Mađarske i Slovačke, Češka je neto primatelj sredstava EU. Ali približavaju se brojni izbori u drugim zemljama koji bi mogli promijeniti tu sliku. U Bugarskoj bi euroskeptični i proruski orijentirani bivši predsjednik Rumen Radev mogao pobijediti na predstojećim izborima. Kremlj bi to smatrao povoljnim ishodom jer Radev oštro kritizira europsku politiku naoružavanja Ukrajine. No Bugarska je najsiromašnija članica EU i još više ovisi o financijskoj velikodušnosti Bruxellesa, što će ograničiti Radevljevu slobodu djelovanja.

U Rumunjskoj je Kremlj 2024. gotovo dobio saveznika u proruskom kandidatu Calinu Georgescu, no izbori su poništeni zbog optužbi za rusko miješanje, a na ponovljenima je pobijedio centristički kandidat Nicușor Dan. Kremlj će s posebnom pozornošću pratiti predsjedničke izbore u Francuskoj 2027. godine. No Marine Le Pen je diskvalificirana zbog pravne osude, a njezin nasljednik Jordan Bardella Rusiju više ne vidi kao saveznika, nego kao ''višedimenzionalnu prijetnju''. U Njemačkoj stranka AfD i dalje zagovara prorusku politiku, no čak i ona pokušava obuzdati najradikalnije glasove.

 
Možda je najveći šok za Kremlj došao iz Italije, gdje je Giorgia Meloni odvela populističku desnicu u potpuno drugom geopolitičkom smjeru. U opoziciji je bila euroskeptična i naklonjena Moskvi kao i svi ostali na ovom popisu, zalažući se za poboljšanje odnosa s Rusijom i hvaleći Putina kao branitelja europskih vrijednosti. No nakon što je došla na vlast nakon Putinove invazije na Ukrajinu 2022. godine, postala je velika braniteljica Ukrajine na europskoj desnici. 

Analitičari zaključuju da su odnosi većine ovih političara s Rusijom situacijski i pragmatični. "Nitko od ovih ljudi ne provodi prorusku politiku jer su inherentno proruski. Oni provode politiku koja im odgovara na domaćem terenu i odgovara im s Bruxellesom“, naglašava Sam Greene. Kremlj će, prema analitičarima, teško pronaći novog Orbána koji je spreman ići do kraja u sukobu s EU.