Uz Rusiju i Kinu, još jedna zemlja profitira zbog rata: ‘Zaobišli su Hormuz, proračun im se deblja‘

Ratovi mijenjaju globalnu politiku – utječu na savezništva, energetska tržišta i međunarodni utjecaj. Posmatran iz te perspektive, rat s Iranom pokazuje kako se pomiču geopolitički odnosi moći, piše Deutsche Welle.

Iran: Režim pod pritiskom, ali opstaje

Unatoč gubicima u vrhu vlasti, temeljna struktura iranskog političkog sistema ostala je očuvana. „Ne vidimo kretanje prema promjeni režima. Ne vidimo ni pokret prema spašavanju iranskog naroda, što je predsjednik Trump u prvim danima sukoba označavao kao cilj“, rekao je za DW američki politički analitičar i predsjednik Euroazijske grupe Jan Bremmer.

Kao odgovor, iranski režim poduzeo je visokorizičan potez – faktički je blokirao Hormuški tjesnac za pomorski promet, dopuštajući prolaz samo određenim državama. Ta odluka dovela je do rasta cijena nafte i povećala pritisak na SAD i njihove saveznike.

Strategija se isplatila. Teheran je osigurao primirje bez priznanja poraza. Vlasti u Iranu mogu primirje predstaviti kao dokaz da su izdržale pritisak SAD-a. Predsjednik Donald Trump prihvatio je iranski plan od deset tačaka kao osnovu za daljnje pregovore. Iranski režim opstao je i dobio vrijeme da narednu fazu oblikuje pod povoljnijim uvjetima.

SAD: Vojni uspjesi, politička ograničenja

Predsjednik Donald Trump ishod sukoba opisao je kao „potpunu i apsolutnu pobjedu“. Međutim, mnogi analitičari se s tim ne slažu. „Postignuti su određeni ciljevi. Ako se pogleda šteta nanesena iranskim vojnim kapacitetima – balističkim i pomorskim – oni su ozbiljno degradirani“, rekao je Bremmer.

Teško su oštećeni i dijelovi iranskog nuklearnog programa, što je za Washington značajno, jer je sprječavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja bio jedan od ključnih ciljeva.

S druge strane, i SAD su pretrpjele gubitke. Iranski napadi oštetili su ili uništili radarske sisteme i letjelice vrijedne više milijardi dolara. Ugled Washingtona kao garanta sigurnosti zaljevskih saveznika ozbiljno je narušen, nakon što je Iran napao ne samo američke baze nego i ključnu infrastrukturu susjednih zemalja.

Odnosi s Evropom i NATO-om pogoršani su jer su SAD započele rat bez konsultacija sa saveznicima.

Primirje je zaustavilo napade na američke snage i zasad smanjilo rizik od šireg regionalnog rata, što je bio jedan od glavnih prioriteta Washingtona. Očekuje se i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, čime bi se smanjio pritisak na tržište nafte. SAD se vraćaju za pregovarački sto s Iranom — na isto mjesto na kojem su bile i prije početka rata. Istovremeno, ponašanje Teherana nije se promijenilo u mjeri u kojoj je Washington to želio. Koliko je oštećen međunarodni ugled SAD-a, tek će se vidjeti.

Izrael: Taktički dobici, dugoročni rizici

Izrael je oslabio iranske vojne kapacitete i pokazao da može djelovati daleko izvan svojih granica, uz snažnu podršku SAD-a. Istovremeno, rat je razotkrio i ranjivosti. Iranske rakete stalno su opterećivale izraelsku protuzračnu odbranu, a neke su je uspjele probiti, pri čemu je poginulo više od 30 ljudi. Prijetnja iz Irana i od njegovih regionalnih saveznika i dalje postoji.

Profesor Fawaz Gerges s Londonske škole ekonomije ocijenio je za DW da Izrael iz rata može izaći „znatno oslabljen“. Prema njegovim riječima, diplomatska šteta bit će velika, posebno u susjedstvu, jer su zaljevske države sada manje spremne produbljivati odnose s Izraelom.

Zaljevske države: Saudijci su profitirali, UAE ima problem

Iranski napadi pogodili su Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i druge zaljevske zemlje. Energetska postrojenja vrijedna milijarde dolara pretrpjela su štetu, a osjećaj sigurnosti ozbiljno je poljuljan. Ujedinjeni Arapski Emirati u velikoj mjeri ovise o stranim radnicima i investitorima. „Devedeset posto od više od deset miliona stanovnika UAE-a čine stranci“, naveo je Bremmer. „Neophodno je da se oni osjećaju sigurno.“ Sigurnosni rizici narušili su imidž zemlje kao sigurnog utočišta, što je ključni stub njihovog ekonomskog modela.

Ipak, neke države su i profitirale. Saudijska Arabija zaobišla je Hormuški tjesnac i zadržala velik dio izvoza nafte preko istočno-zapadnog naftovoda prema Crvenom moru. „Saudijski budžet trenutno izgleda vrlo povoljno, jer izvoze velike količine energije po visokim cijenama“, kaže Bremmer.

Evropa: Među najvećim gubitnicima

Evropa je među najvećim gubitnicima rata s Iranom. Rast cijena energije pogodio je domaćinstva i industriju, dok su poremećaji u pomorskom prometu utjecali na trgovinu i dodatno potaknuli inflaciju, u trenutku kada su mnoga evropska gospodarstva već bila oslabljena.

Sukob je produbio podjele unutar tradicionalnih savezništava. Evropske vlade odbile su podržati američke vojne operacije, a neke nisu dopustile ni korištenje zračnog prostora za ofanzivne misije. Kao odgovor, predsjednik Trump ponovo je zaprijetio povlačenjem SAD-a iz NATO-a, što u Evropi izaziva ozbiljnu zabrinutost.

Rusija: Korist od poremećaja

Rat je Rusiji koristio na više načina. Skok cijena energenata povećao je prihode Moskve u trenutku kada je budžet bio pod pritiskom zbog rata u Ukrajini. Sankcije su privremeno ublažene jer su zemlje tražile alternativne izvore nafte.

Iako su cijene nakon primirja pale, ostala je još jedna korist — globalna pažnja skrenuta je s rata u Ukrajini. Osim toga, značajan dio američkih vojnih kapaciteta prebačen je u Perzijski zaljev, što znači da neki sistemi naoružanja, potrebni Ukrajini, nisu dostupni. Ipak, slabljenje Irana predstavlja i gubitak za Rusiju, budući da je Teheran jedan od rijetkih preostalih saveznika Moskve u regiji.

Kina: Dugoročni dobitnik

Kina bi dugoročno mogla izvući najveću korist. SAD su prebacile znatan dio vojnih kapaciteta na Bliski istok kako bi zaštitile plovidbu u blizini Hormuškog tjesnaca. To znači manje raspoloživih resursa za indo-pacifičku regiju, gdje se Washington i Peking bore za utjecaj. „Kina ima koristi ne samo zato što su SAD manje fokusirane na azijski vojni prostor, nego i zato što ih vlastiti saveznici vide kao znatno manje pouzdanog partnera“, rekao je Bremmer. „U toj usporedbi Kina se doživljava kao stabilniji akter.“

Peking je tokom sukoba pozivao na suzdržanost i pozdravio primirje, predstavljajući se kao odgovoran globalni faktor, uz istovremenu zaštitu svojih ekonomskih interesa.

Kina kupuje više od 80 posto iranskog izvoza nafte, često po sniženim cijenama, ali je nedavno stvorila velike energetske rezerve, što joj omogućava da lakše podnese nestabilnost tržišta nego mnogi konkurenti, piše Deutsche Welle.