'' Obična šetnja pretvorila se u najljepši dan ... ''

Dogovorim se sa kolegom da gledamo finale između Đokovića i Federera. Nedugo nakon toga zvoni mi telefon, supruga me zove. ''Mislila sam da večeras odemo malo prošetat, nismo odavno''. Zastao sam na trenutak i razmišljam, ipak stvarno nismo dugo zbog obaveza na sve strane. I da, pristanem a kolegi sam izmislio razlog. I tako, čekam ja nju u jednoj uličici, ona korača prema meni, uzima me pod ruku i krećemo da šetamo. Na prvi pogled vidim pozitivno ćutljiva. Idemo nekadašnjom ulicom u kojoj smo se upoznali i gdje se rodila ljubav. I ja radoznao pitam zašto šuti?! Stala je ispred mene, podigla plave oči prema meni i rekla. Znaš ovdje je sve počelo, krenula, trebao bi znati... Šta? 
Postaćeš tata. Joj ljudi noge mi se odsjekle. Vraćajući se u stan, cijelo vrijeme pričao sam sa njenim stomak. Nema veće sreće za čovjeka.